Zrcalo moje duše i svilena vrećica tajni moga srca
Iracionalna mržnja
Radujte se narodi
Zoro je imao Z, a ovo je novi pečat pravde!
Blog
četvrtak, ožujak 1, 2012

Netko će reći „Što si se ti opet dohvatio svete majke crkve, sotono paklena, strela božja vu te pukla“, ali nisam ja kriv kad me izazivaju. Naime, šta. Tijelo koje djeluje pri HBK i kiti se nevjerojatno pompoznim imenom, Justitia et Pax, izdalo je „priopćenje za medije“ u kojem nastavlja šibanje mrtvog konja nazvanog „zabranimo rad nedjeljom zato što... nešto“. Pozicija katoličke crkve u skladu je s njihovim naukom, nedjelja je katolicima dan odmora, dan u kojem bi se čovjek trebao posvetiti obitelji (istući ženu, osramotiti djecu pred prijateljima te psovati dušu, sunce, boga, vlast i državu), dan za meditaciju, istraživanje duše, preispitivanje samog sebe i vlastite pozicije u svemiru (ili božjem planu, kako vam drago), sve u svemu dan koji je nužan svakom čovjeku da bi mogao normalno funkcionirati. Na prvi pogled stvar izgleda logično, čak i plemenito; dan odmora u svačijem je interesu, a budući da se stanovnici RH većinom deklariraju kao katolici, najjednostavnije bi bilo da se dogovorimo da taj dan bude nedjelja pa kom duhovna okrepa, kom spavanje dok ga ne probudi zvonjava obližnje crkve.

Površan promatrač vidio bi u toj priopćidbi za sredstva skupnog informiranja nešto lijepo i socijalno osjetljivo. Ja, s druge strane, vidim još jedan hrabar pokušaj obaranja rekorda u disciplini „Tko će građane Hrvatske tretirati kao veće kretene“ u kojoj je konkurencija zaista žestoka. Justitia et Pax proglasila je svakoga tko kupuje nedjeljom „svojevrsnim licemjerom“ i optužila ga za „bezosjećajnost prema obespravljenima“. Na prvi pogled ima smisla, ali s ovim igračima ništa nije kako se čini. Primijetite da se u cijeloj poslanici izričito spominju samo ljudi koji rade u trgovačkim lancima. Crkva „zna, razumije i prihvaća da postoje službe od općeg i javnog interesa koje moraju pružati usluge - zdravstvene, sigurnosne, urbane, prometne… i nedjeljom i blagdanom“. I tim ljudima potreban je slobodan dan, ali oni nažalost ne mogu birati koji će to dan biti pa se moraju zadovoljiti onim što dobiju, a nedjelju prepustiti onima koji ne rade u „službama od općeg i javnog interesa“. Justitia et Pax također se poziva na vrijeme komunističke dikature kad se nedjeljom nije radilo, spominje tradiciju „radnog vremena đaka i studenata“ koji također „rade“ od ponedjeljka do petka, citiraju niz zakona i uredbi iz domaćeg i međunarodnog zakonodavstva,

Uostalom, znamo li da Povelja o temeljnim pravima iz Lisabonskog ugovora EU u svom čl. 31. ozakonjuje "pravo na razdoblje dnevnog i tjednog odmora", a u čl. 91. pravo radnika na "radne uvjete koji poštuju njegovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo"? Ne nalaže li ista Povelja u čl. 93. svima još i dužnost "pomirenja obiteljskog i profesionalnog života"?

da bi na kraju poentirali fantastičnim non sequiturom:

Nije li, dakle, nedjelja jedino vrijeme koje nitko ne bi smio dirati i ugrožavati?

Nije. Ako ne vjerujete meni, pitajte Židove i subotare.

No dobro, od međunarodne organizacije koja svoju moć temelji na strahu od vječnog prokletstva besmrtnih nam duša očekivati bilo što osim demagogije i bezočnih laži bilo bi naivno. Mene zanima nešto drugo. Crkva je nedavno organiziranim medijskim napadom na ministra zdravstva pokazala da joj nisu strani pokušaji utjecanja na zakonodavstvo sekularnih država. Uvijek prisutna kampanja za stavljanje pobačaja izvan zakona pojačala se od posjeta Benedikta XVI. našoj zemlji snage zlatnog žita i očiju boje mora. Temelji se na laži da se pobačajem krše vjerske slobode katolika, što bi bila istina kad bi pobačaj bio obavezan, primjerice kod kontrole nataliteta kakvu imaju Kinezi. Zakonodavac međutim na pobačaj ne tjera nikoga (uzroke pobačaja treba tražiti u obitelji, društvu i čemernoj materijalnoj situaciji u kojoj se većina građana nalazi). Osim toga, svaki liječnik ima pravo na odbijanje provođenja zahvata zbog prigovora savjesti. Na stranu sad pobačaj, ali kad se već Crkva upušta u kampanju za promjenu zakona, zašto se nije upustila u kampanju dosljednog provođenja već postojećih zakona? Zakon o radu, između ostalog, kaže sljedeće:

Puno i nepuno radno vrijeme

Članak 43.

(1) Ugovor o radu može se sklopiti za puno ili nepuno radno vrijeme.

(2) Puno radno vrijeme ne smije biti duže od četrdeset sati tjedno.

Tjedni odmor

Članak 54.

(1) Radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje dvadeset četiri sata, kojem se pribraja dnevni odmor iz članka 53. ovoga Zakona.

(3) Odmor iz stavka 1. ovoga članka radnik koristi nedjeljom, te u dan koji nedjelji prethodi, odnosno iza nje slijedi.

(4) Ako radnik ne može koristiti odmor na način iz stavka 3. ovoga članka, mora mu se za svaki radni tjedan osigurati korištenje odmora u razdoblju određenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu, koje ne može biti duže od dva tjedna.

Pravo na povećanu plaću

Članak 86.

Za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

Teži prekršaji poslodavca

Članak 293.

(1) Novčanom kaznom od 31.000,00 do 60.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba:

13) ako radniku ne omogući korištenje tjednog odmora na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom (članak 54.)

Najteži prekršaji poslodavca

Članak 294.

(1) Novčanom kaznom od 61.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj poslodavac pravna osoba:

1) ako ne vodi evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili istu ne vodi na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i o radnom vremenu (članak 4.),

17) ako sklopi ugovor o radu u kojem je puno radno vrijeme ugovoreno u trajanju dužem od zakonom dopuštenog (članak 43. stavak 2.),

20) ako prekovremeni rad pojedinog radnika traje duže od trideset dva sata mjesečno ili duže od sto osamdeset sati godišnje (članak 45. stavak 2.),

44) ako s radnikom sklopi sporazum o odricanju od prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora (članak 57.)

Jeste se namučili? Neka ste, obrazujte se malo. Osim za pisanje dirljivih pisama u kojima se motivi velegradskog podzemlja miješaju s hinjenom brigom za bližnjega svoga, Crkva ima sasvim dovoljno kapaciteta, kako pravnih tako i medijskih, da krene u organiziranu borbu za zaštitu prava svih radnika. Kao prvo trebalo bi osigurati provođenje zakona o radu, a kao drugo trebalo bi povećati iznose novčanih kazni za poslodavce koji su sad smiješno niski te osigurati njihovu naplatu u što kraćem roku, svim raspoloživim sredstvima. Kladim se da bi takva akcija rezultirala podrškom kakvu Crkva nije vidjela još od Milanskog edikta. Ali to bi iziskivalo mnogo rada, a usput smrdi na komunizam, lakše je sročiti pisamce i praviti se lud. Da su htjeli raditi, ne bi išli u biskupe, ostali bi župnici.

Što nam Crkva umjesto toga nudi? Poziva na odricanje od kupovine nedjeljom tijekom korizme. Jebate, željezarije bilježe nezapamćen profit jer su vlasnici trgovačkih lanaca i centara već kupili sve lance i lokote kojima će zaključati svoje trgovine kad uslijedi neizbježna nedjeljna pustoš već četvrtog ožujka. Bit će im žao zbog propuštene zarade, ali kroz pokvarene kapitalističke duše ipak će poteći toplina koju je zapalila iskra ovog primjera beskompromisne kršćanske solidarnosti. Obrisat će tada potajno suzu iz odavno usahlih očiju kroz koje usisavaju esenciju male djece i dojenčadi prodavajući im preslatke stajliš cipelice, šeširiće, plastične sandale za plažu, beybladeove, ben tenove i lutke koje pišaju kad im u glavu uliješ vodu i pritisneš trbuh pa će i sami otići kući ne bi li u obiteljskoj atmosferi svog toplog doma na vjekovnom (ili barem tisućljetnom) ognjištu blagovali pa zahvalili Gospodinu na obilju kojim ih je obasuo.

Ali čekajte, to nije sve. Saopćitidbu za svevelemrježne i ine prienositelje obaviesti te dalekovidničko-krugovalne postaje potpisuje sisački biskup mons. Vlado Košić koji je ujedno i predsjednik gorespomenuto-rečene iste. Ponovimo gradivo na trenutak: Justitia et Pax sve koji kupuju nedjeljom optužuje za licemjerje i bezosjećajnost prema obespravljenima, za razaranje nedjelje krivi neoliberalnu pohlepu, tvrdi da se zaposlenici trgovačkih lanaca, posebno žene, nalaze u ropskom položaju, prozivaju poslodavce da zaposlenike drže na minimalcu od 2.500 kn, pozivaju na bojkot trgovina i sve to skupa potpisuje Vlado Košić.

Vlado Košić mogao bi vam biti poznat iz reality showa „Stopama svetog Filipa: zaštitimo trgovce“ nakon što je odigrao zapaženu i od kritike hvaljenu ulogu u kontroverznoj epizodi „Slovenac ga nije volio“ u kojoj je nesretnom Ivici Todoriću kojeg su pritisnule nebrojene svjetovne brige dao 250.000 kn netransparentnog podrijetla svjedočeći tim činom milosrđe Gospodinovo i omogućivši svima nama da ga po plodovima njegovim prepoznamo. Znate kako to ide, Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. Vlado Košić pričeka da Isus ode, a onda pomogne mjenjačima i prodavačima golubova da namjeste stolove i klupe pa ih tapša po leđima i kružeći prstom po sljepoočnici veli „Ne obazirite se na njega, nije baš u redu tu gore.“ „Zašto ga onda trpite“, pitaju ga trgovci? „Jebiga, stari mu je velika faca“ kaže Vlado pa ode prekinuti diplomatske odnose sa Srbijom.

mrzim @ 14:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 22, 2012

Mnogi "euroskeptici" žale se da ih Vlada (tj. 'političke elite', da budem u trendu s trenutnim stilom izražavanja) nije dovoljno dobro ni detaljno obavijestila o pravim razlozima i posljedicama pridruživanja EU. Zato ću to učiniti ja, ali ne pomoću činjenica (jer njih je jako puno, na tisuće i tisuće stranica, tko će to čitati) nego pomoću jedne majušne, sićušne prispodobičice. Zašto sad, kad je već gotovo i ne stignem utjecati ni na čije mišljenje? Zato što većinu mišljenja ne bih dirao ni štapom.

Dakle, EU i HR žive već gotovo deset godina u divljem braku i imaju troje djece. HR je neuredna alapača, nije baš obrazovana, ali izgleda, buraz, ono, e. Za sobom ostavlja pepeljare pune čikova, na dnu čaša (ispod kojih ne stavlja podmetače pa je namještaj pun krugova ko da tu živi, božemiprosti, Arhimed) uvijek ostavi pola prsta pića, razmazuje ruž posvuda, ne skuplja svoje dlake, a kad je EU pokuša natjerati da počisti iza sebe onda rogobori i sve što može, gurne pod tepih. EU je pak čudan svat koji dolazi i odlazi kad mu se prohtije, često u sitne sate zbog čega HR sumnja u njegovu vjernost. Smeta joj i što je dosadan, uštogljen, ima prekratke hlače i naočale s okvirom od kornjačevine, tjera ju da čisti, a tu i tamo osramoti ju pred rodbinom svojim čudnim prohtjevima i odbijanjem vjerovanja u čudotvornost narodnih lijekova, hrane, pića i običaja. Traži da se svi prilagode njemu, očekuje red rad i disciplinu, a kad ga nitko ne vidi kopa nos i baca iskopano po podu. Također ima teglu u kojoj čuva vunu iz pupka koju skuplja već godinama. Plavkaste je boje. Vuna, ne tegla. HR se pred rodbinom stidi i ispod glasa prošapće "odrastao je u Njemačkoj" što kod domaćih izaziva poštovanje, ali i sažaljenje zato što su Nijemci hladni, pedantni i radišni, a njima, kao i njihovoj HR, potrebna je ruska duša.

Od samog početka HR gnjavi EU da kad će je odvest prid oltar. EU je lud, ali nije glup pa odugovlači ozakoniti vezu, samo se zagonetno smješka dok mu se Ante, Zerpo i Graničarka motaju oko nogu i trčkaraju po kući. Nije mu baš do toga da ovakvu blesaču vodi doma pa je upoznaje sa svojima i sto puta ponavlja "ali izgleda, buraz, ono, e", no djeca su tu, osjećaj odgovornosti pomiješan s velikom količinom srama također je tu, ali gledao je on Pygmaliona, nekoliko puta, zašto ne bi pokušao? Osim napornog treninga koji je potreban da bi HR izvana izgledala kao dama i koji zbog njene tvrdoglavosti ostaje najvećim dijelom kozmetičke prirode (ali usvojila je tuka nekoliko dobrih navika), EU je unajmio jato odvjetnika da mu naprave predbračni ugovor u kojem se pripremio na sve moguće budalaštine koje će HR izvesti u budućnosti, jasno joj daje do znanja da je on gazda a ona je tu da sluša i izgleda lijepo, i odbija krenuti dalje dok i praznoglavka ne unajmi odvjetnika, pročita tog pravnog mastodona i utinti svoju jedva pismenu čvrknju na njega. HR se oduševljeno složila i prihvatila sve zahtjeve, jer EU je sugar daddy i lova mu ispada iz džepova. Cigare pali pedeseticama, ciganima na čelo lijepi stotice, onda zove policiju, optuži cigane da su ga opljačkali i uživa kad ih policija premlati i rasturi im naselja. Jebali ih akumulatori, pomisli tada EU, potegne hlače prema ramenima i ode kući zadovoljan.

Baš u vrijeme kad je EU konačno uspio od HR napraviti nešto što liči na poštenu ženu (onako kako on zamišlja poštene žene), kad je prestala srkati juhu, razvlačiti žvaku prstima dok ju žvače, gatati iz kave, svađati se sa susjedama, bacati na njih pepeljare i vrištati o tome tko je prvi počeo te nositi liječnicima deset deka kave i domaćicu "jer takav je red", momčina zapadne u financijske probleme. Jebe ga ovaj, jebe ga onaj, kad završi ovaj dođe onaj, kad završi onaj dođe netko koga ni ne poznaje, rodbina ga žica lovu za svoje lude "poslovne projekte" tipa most na livadi ili za "najnužnije" kao što su preparati za eksfolijaciju, a kad ne da onda se ljute i ogovaraju ga iza leđa da je pizda, da je škrt, da skuplja vunu iz pupka u teglu i da mrzi cigane iako su i sami voljeli potpaliti kakvu baraku i gledati kako iz vatre istrčavaju unezvjereni ljudi dok je EU palio cigare pedeseticama i davao policajcima za cugu.

HR nije toliko bistra da bi razumjela uzroke, razmjere i posljedice EU-ovih trenutnih financijskih problema. Nije se petljala u njegovo poslovno carstvo, bila je zadovoljna džeparcem tu i tamo, a i umirivala ju je činjenica da će dio tog novca nakon braka, ma kako malen bio, zakonski pripadati njoj. Ali ako HR išta razumije to je dobar trač. Tako dakle, misli ona, meni tu mali prst strši u prazno dok pijem čaj bez srkanja, a on ne zna gospodariti našim novcem! To je i moj novac, i ja sam ga zaslužila svojim radom i poštenjem, mene bi se trebalo pitati za savjet, ako on sad sve spiska što će meni ostati kad se razvedemo, mudruje ljepota djevojka. Pardon, nije više ljepota, deset godina je starija. Nije loša, ali... dolaze mlađe, drskije, bez podočnjaka od neprospavanih noći zbog djece, bez strija, bez bora na čelu od razmišljanja i oko usta od briga. Neka ih, misli HR, kad je toliko dugo obigravao oko mene sigurno mu nešto značim i neće me sad ostaviti, ali moram mu pokazati da nisam samo ukras. Moram zadobiti njegovo poštovanje.

EU je lud. Poslovni partneri ili troše kao da su pijani ili se ponašaju kao mala djeca čim on krene o nečemu ozbiljnom. Jedan je potrošio pare na veliki party na plaži, drugi je kupio kuću i napunio je princess krafnama, treći pak želi ići u svemir, ali umjesto da kupi mjesto u nekom shuttleu, odlučio je razvijati vlastiti svemirski program i sve pare potrošio na betoniranje lansirne rampe. EU ima krvave oči, hlače je navukao do sisa, na vrhu glave ima zvrk od spavanja i već je počeo prijetiti jer mu je pun kurac svačijih sranja. Zaključao je vrata i objavio svima da ne idu kući, neće ni jesti ni piti, dok se ne dogovore, a dogovorit će se kako on kaže i ako se nekome ne sviđa nek izvoli na periferiju u cigansko naselje i čeka dok ne čuje sirene. Palo je i nekoliko šamara, bilo je suza, šmrcanja i grcanja, toptanja nogama, preklinjanja, ali EU to ne jebe, radije će poubijati sve ove retarde nego dopustiti da netko radi protiv njegovih interesa. Nije toliko radio da bi mu sad sve propalo, a ne. Zatvorio je na trenutak oči i vizualizirao svoju penziju. Okupit će sve cigane od Gibraltara do Zemlje Franje Josipa, organizirati njihov prijevoz u Mohenjo Daro, prekriti ih svojom vunom iz pupka i zapaliti snopom novčanica. Koji ste kurac dolazili otamo, majku vam nomadsku. Plači sad, plači, a nisi plakao dok si slao djecu da čuvaju odlagalište glomaznog otpada, a? Palucanje vatre, težak miris spaljenog mesa i krici ljudi koji umiru u agoniji pretopili su se u treperenje neonskih lampi, smrad neopranih tijela iz više srednje klase i neartikulirano vrištanje o demokraciji, pravima i lansirnim rampama. EU je otvorio oči, skinuo hlače i savršenom mirnoćom u dupe izjebao sve do jednog delegata dok svaki nije rekao "Bit će kako ti kažeš". Nije najugodnija zadaća, mislio je EU, ali bit će zdravije za naše odnose ako se prestanemo pretvarati.

Zadovoljan, s hlačama na pola torza, EU je otpješačio doma. Zimski vjetar fijukao mu je oko glave, uši su mu bile crvene i bolne, ali barem su odvlačile pozornost od boli u preponama. Smiješno, pomisli, boli me kurac. Nakon demonstracije sile tek ga je čekao pravi posao, ali nije mogao raditi. Ne danas. Ne sada. Doma će pronaći malo toliko žuđenog mira.

S vrata ga je dočekalo kriještanje. Di si bio? S kim si bio? Šta ste radili? Di ćeš sutra? Ostavi to pivo! Gledaj me kad ti govorim! Čujem da trošiš naše pare! I ja hoću odlučivati o parama! Koliko ćeš dati meni? Kad ćeš mi dati? Znaš, ja bih ipak zadržala očevo prezime. Djeca moraju na fakultet u Ameriku. Zaslužujem auto! Morali bismo u Crkvu, živimo u grijehu već deset godina, ja ne želim u pakao. Ti možeš, ali ja neću! Ja sam poštena žena! ŠTO SI NAPRAVIO OD MENE!? PRIJE BIH UMRLA NEGO SE UDALA ZA TEBE!!!!!

EU ju je pogledao, navukao hlače do vrata, rekao "ajde jebi guospu i ti, oš neš pun mi te je kurac, ko te jebe fukso jedna" i zalupio vrata radne sobe za sobom. HR je sjela, zapanjena, nije očekivala ovakvu reakciju. S prvom suzom koja joj se skotrljala niz obraz, začula je otvaranje vrata radne sobe. Pogledala ga je, očiju zamagljenih suzama i shvatila da, iako je nastran, otresit i emocionalno distanciran ipak pruža sigurnost kakvu joj više nikad nitko neće moći pružiti. Ne njoj, ne nakon toliko godina. Obrisala je suze i ustala da bi krenula prema njemu, a on je, kad je čuo da je prestala jecati rekao "I da znaš, nemaš toliko pitke vode koliko misliš".

mrzim @ 12:01 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 16, 2011

Sava, Drava, Dunav i sinje more znaju te svima govore da svoj narod Hrvat ljubi, hrastje, listje, grobak ovo ono. Ljubljenje naroda, iako implicira veliku količinu sline, u osnovi je lijepa zamisao. Hrvat, međutim, nije bilo kakva drvogrleća pičketina koja bi mogla živjeti samo od ljubavi. Kao što ja često kažem vegetarijancima „pičko jedna pederska, koji kurac paseš samo tu travuljinu, nema dobrog govna bez komada mesa, jado jedan rahitični vidi se kakav si, odakle ti B12 jebla ti soja mater“, tako vrijedi i za rasnog Hrvata; nema kvalitetno izgrađene ličnosti bez kosanog odreska napravljenog od mržnje, ismijavanja i ponižavanja nekoga tko je izvan našeg plemena.

Svjesni su toga naši internetski mediji koji žive od klikova pa moraju pribjeći kreativnom prepričavanju izrečenog ili izvlačenju izjava iz konteksta te koriste takve laže i paralaže kao naslov. Tako pokušavaju privući značajan dio svoje publike, bijesne pse koji tumaraju internetom te samo traže mjesto koje bi zapišali. Čak i mladi, urbani, tolerantni, građanski i općenito kul portal, moj stanodavac, kojeg usput budi rečeno boli kiton ima li tople vode, plaća li se pričuva, probija li vlaga kroz krov i otpada li fasada, Index.hr, nije iznad širenja mržnje, netrpeljivosti i trovanja ionako zatrovane društvene atmosfere. Oni će se po propisu zgražati nad time što je neka budala razbila pičku nekom pederu na gay paradi, ali istovremeno će uredno u svoje naslove uključiti nacionalne i vjerske odrednice te spolnu orijentaciju protagonista, čisto zato da bi homofobi, ksenofobi i ostala paščad znala ispod čijeg leša treba doći i orgijati. Umro modni dizajner? Meh. Umro modni dizajner peder? NEKA JE BOG MU MAJKU SIDAŠKU!

Nisam psiholog i neka mi providnost oprosti spominjanje kronično beskorisnih filozofofakultetlija koji nisu svjesni upravo sudbonosne važnosti davanja sve većih količina novca sve efikasnijem državnom aparatu koji samo što nije proradio i pretvorio nam domovinu u istinsku zemlju znanja dok bi raskalašeni studenti tih par tisuća kuna spiskali na pizdarije kao što su stanarina i hrana, pa ne znam kako bih dijagnosticirao stanje nacije, ali neke zanimljive obrasce ponašanja lako je primijetiti. Pogledajte malo naslove kad Hrvat napravi nešto dobro. To dobro što je Hrvat napravio jednostavno nije dovoljno, naročito u današnjem kompetitivnom okruženju koje nas tjera na cjeloživotno učenje i stručno usavršavanje. Zato mediji anakroničnom Hrvatu, koji je toliko primitivan da je samo napravio nešto dobro, kolegijalno pomažu razbijanjem, masakriranjem, ponižavanjem i sličnim vidovima razbibrige nad nesretnim protivnikom. Posljednji primjer takvog medijskog nabacivanja govnima bila je pobjeda nogometne reprezentacije protiv Turske. Hrvatski nogometaši dali su tri gola, a nisu primili nijedan. Hrvatski su novinari potom Turke razbili, ponizili, uništili, ubili, a našla se tu i standardna rapsodija koju sportski novinari vole kao direktori sinergiju. Breme povijesti koje vuče taj susret prizemljilo bi i Helijeva kola, a težinu mu svakako ne umanjuje suvremeni turski zulum od prije tri godine kad su nam ga šuknuli u zadnjoj minuti, pa se ne treba čuditi strasti probuđenog nacionalnog bića čija je nježnija polovica ipak sklonija oprostu te se elegantno prešaltala s katoličkog Jose Andresa na tajanstvene vitezove Orijenta. Žene ionako neće otići u raj pa je njihova duhovna izdaja nebitna, štoviše, mi muškarci je očekujemo kao Krist Judinu i ne otklanjamo od sebe taj gorki kalež nego se jutarnjim pelinkovcem i produženom kavom pripremamo na njega cijelog života. Zato ih valja preventivno istući, kao hodža onog malog što je s krčagom išao po vodu. Čemu uostalom vrata ako ti žena tu i tamo ne udari u njih?

Kad su sportski uspjesi u pitanju, posao je već uhodan, protivnik je zadan i na poznatom smo terenu. Ali što ako uspjeh nije ostvaren na sportskom polju? Ima tome već nekoliko godina da se rečeni index-ha-er našao u sličnoj situaciji. Naš čouk napravio brusilicu. Štaš sad šnjimen? Pa, ako smo išta naučili tijekom samostalnosti, to je da su svi protiv nas. Dosjetiše se na indexu pa rekoše ovako: Svjetska promocija: Hrvatski izum koji će poniziti svijet. Autor, I.Ć. u međuvremenu se prekvalificirao u novinara koji se bavi društveno-političkim zbivanjima i gospodarskim kriminalom, ali u to vrijeme pisao je: „Naime, kako su nam objasnili, patentirane hrvatske brusilice svojom žilavošću, a posebice snagom mogle bi se izrugati dosad najjačim američkim i švedskim pneumatskim "pilama" a  na dobrom su putu da postanu novi jaki Hrvatski izvozni proizvod.“ Kako se točno brusilice jedna drugoj izruguju i to po nacionalnom ključu, nije pojašnjeno. Valjda govore američkima da su debele i glupe, dok švedske podjebavaju da su bljedunjave, na rubu samoubojstva, a bocu rakije plaćaju sto eura. Nemojte pomisliti da je veliko slovo kod posvojnog pridjeva koji završava na –ski greška, I.Ć. je vjerojatno pristalica moje teorije kod koje bog ubije jednog Srbina i dvije komunjare svaki put kad „hrvatski“ napišemo velikim početnim slovom. Ionako retardiran propagandni tekst dodatno je začinjen nevjerojatnim dijagramom snage na kojem vidimo kako debela crvena linija po nečemu što nalikuje na sinusoidu raste od nula do šezdeset nečega a onda pada na šezdeset nečega, dok debela plava linija raste od nula do sto nečega da bi pala na sto nečega. Toliko je informativan da sam morao iz pamćenja istjerati mnoge drage uspomene iz djetinjstva kako bih upio svu veličanstvenost nove hrvatske brusilice. Svijet u međuvremenu nije ponižen, ali ja sam strpljiviji od grofa Monte-Crista i čekat ću, pa ćemo vidjeti tko će se posljednji smijati.

Upotreba slikovitih izraza nije ograničena samo na domaće dečke koji se bore za našu stvar, imaju oni svoje mjesto i opravdanu primjenu, međutim sve što je uobičajeno već je odavno nezanimljivo, a govnopitologija sve više se afirmira kao relevantna znanstvena disciplina u borbi za svaki klik, za svaki bijesni komentar, za svakog gnjevnog čitatelja koji nije za smrtnu kaznu jer je human, ali bi sjekao ruke i ubijao dječurliju koja tuku drugu dječurliju u školi. Tezgarenje informacijama dovodi do toga da prodavači svjesno lažu i manipuliraju te nude smeće umotano u šareni papir, izgovarajući se time da se to prodaje te da bi inače propali. Ali propast će kako god okrenu jer niskom razinom kvalitete usluge koju nude dovest će svoje konzumente na razinu na kojoj će im čitanje biti preteško pa će se morati orijentirati samo na sličice i što snažnije živčane podražaje. Za sada su stradali samo razumijevanje pročitanog, kritičko razmišljanje i kultura dijaloga, ali putanja je jasna, samo što će ona, za razliku od onih na božanstvenom dijagramu snage naše prijateljice brusilice, umjesto na sto ili šezdeset nečega otresti na nulu.

Prije koji dan, pregledavanjem vijesti, ostao sam zatečen činjenicom da se Rade Šerbedžija osramotio pred Angelinom Jolie, i to tako što, zamislite, nije pogledao nijedan njen film, a ona je pogledala sve njegove filmove i naučila neke pjesme. Nije me zatekla činjenica da Rade nije pogledao nijedan njen film, sam čin izbjegavanja Stoneovog Aleksandra vjerojatno mu je produžio život. Ono što me zateklo je tumačenje da se osramotio on, umjesto da Angelina bude ponižena i uvrijeđena jer starog lisca boli kurac za njene usrane filmove. A onda sam se dosjetio da je Rade ipak Srbin i kao takav lišen prava da se u našoj shizofreničnoj stvarnosti nađe na pobjedničkoj strani, osim u slučaju da koalira s HDZ-om. Ko mu je kriv, jebiga. Barem se može uhvatiti za opanke dok sere u polju, da se ne bi izvalio na leđa.

mrzim @ 19:07 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 16, 2011

Pogledajmo svi zajedno kako naši neovisni i hrabri mediji koji se uvijek stavljaju na stranu malog čovjeka, pripadnika trenutno slavnih 99%, postotka koji naši artikulirani i strašno fokusirani prosvjednici nekritički preuzimaju iz Amerike, istovremeno pljujući po nekritičkom preuzimanju stvari iz Amerike, izvještavaju o, štono bi se reklo, hepeninzima u novoj Smrdoslaviji i tamnici naroda u kojoj ćemo, srljajući kao guske u maglu, izgubiti opstojnost, samobitnost, određenost, integritet, dignitet, suverenitet i ostale tete, EU. Slovo E, a bome i slovo U pojavljuju se u riječima kao što su Lucifer, Srbija, Četnik, Mesić, Pusić. Sad će netko reći, „Ali u riječi Srbija nema ni e, ni u“, na što ću mu ja odgovoriti „Upravo tako, ovco za šišanje!“

Prema stavu kojeg zauzimaju prema ulasku u srbijEU, moguće je izvršiti grubu djelidtbu građana Hrvatske na četiri skupine:

  1. Luđaci koji bezrezervno podržavaju ulazak misleći da će svi problemi odjednom nestati.
  2. Luđaci koji su bezrezervno protiv ulaska, misleći da je ulazak u EU konačni čavao u lijes hrvatskog nacionalnog bića.
  3. Ekipa koja je svjesna da svaki kurac ima dobru i lošu stranu.
  4. Ekipa koja je nekad za, a nekad protiv, ovisno o stavu kojeg zauzima alfa mužjak u čijem društvu se trenutno nalaze.

Medije se može svrstati u četvrtu skupinu; oni su načelno za ulazak te članstvo u EU vide kao nekakav povratak Hrvatske u okrilje miteleurope kamo vjekovima pripadamo svojom uljudbom, kršćanskom vjerom (strogo katoličkom doduše, ostali se nazivaju kršćanima ali budimo realni, kojekakvi ludi subotari,  dosadni jehovini svjedoci, bradati pravoslavci te najveći neprijatelji života i radosti, protestanti sa svojom smrdljivom radnom etikom, samo su različite manifestacije Sotone) i takvim sranjima. Opet, kako bi održali privid nepristranosti, jedva dočekaju da se u EU zakuha neko sranje kojem onda kroz jeftini senzacionalizam pokušaju dati važnost i značenje kakvo nema; narodski rečeno, od govana prave pitu. Neki dan su eurobirokrati, vjerojatno uslijed kombinacije nedostatka pametnijeg posla i osjećaja krivnje zbog vlastitih pritajenih šovinističkih osjećaja proizveli nekakvu knjižicu, namijenjenu zastupnicima u europskom parlamentu, u kojoj su nabrojani neki rodno neutralni nazivi za koje bi bilo lijepo da ih se rečeni zastupnici pridržavaju. Zanimljivo je vidjeti kako su vijest prenijela četiri portala kojima se uobičajeno trujem i zbog čitanja kojih prijepodne mrzim sebe, a poslijepodne čitav svijet. Krenimo od Indexa koji zauzima stav najtočnije opisan kao Delaleovski: s neutemeljeno uzvišene pozicije te s laganim ironičnim odmakom jer njega se zapravo ništa od ovog pretjerano ne tiče niti ga zanima, al' moraš dati raji ono što vole. Index kaže ovako: Seksizam ili gluparija: EU zabranjuje oslovljavanje žena s gospođo i gospođice. U najboljoj maniri implementacije bolonjskog procesa na fakultetima, u svojim ključnim podacima koje svako novinarče mora ispuniti prilikom unosa novog ćlanka iako su ćlanci ponekad kraći od ključnih podataka ali forma se mora poštovati ma koliko besmislena bila (članci su na Indexu i medijskom prostoru Hrvatske općenito rijetkost, stoga sam uveo izraz ćlanak umjesto kojeg prostiji čitatelji mogu slobodno koristiti riječi govno, đubre, smeće, sranje, papazjanija) kažu sljedeće:

  • EU ukida oslovljavanje s gospođo i gospođice
  • Bruxelles je izdao letak kako koristiti rodno neutralan rječnik
  • Za sportaša odsad treba korsiiti (sic) termin atleta, a državnika politički vođa

Uh majke im se eurobirokratske najebem! Ali strpi se, dragi štioče, i hrani svoj gnjev, jer ima toga još. Bilten samozvanih kapitalista koji su do svog kapitala došli u najmanju ruku sumnjivim putevima, vječni borac protiv neprijatelja ustavnog poretka (studenata, umirovljenika, radničke klase i nezaposlenih) te rasadnik nepismenih novinara koje se u normalnoj državi ne bi pustilo ni da se vlastoručno potpisuju zbog straha što bi se iz njihovog brljanja moglo izroditi, Jutarnji list, kaže ovako:

BRUXELLES PROTIV 'SEKSISTIČKIH TITULA'
EU traži rodno neutralan rječnik: Žene zovite imenom, nema više gospođo ili gospođice

Nema više, kaže EU, u maniri brkatog jugoslavenskog milicajca koji nek se zove Mile i neka je hrvatski Srbin iz Like pa pendreči kosate studente što puše travu, slušaju rokenrol i okupljaju se u zabrinjavajuće velikom broju, nesumnjivo zbog nekih nacionalističih ciljeva. Nema više, brajko. Uh, jebem li im sve žensko što imaju po kući, bjesni Hrvat, nemaju li pametnijeg posla nego se zajebavati s ovim? Ali ni tu nije kraj, ima još. Relativno pristojno konzervativno glasilo zagađeno nekolicinom budalastih kolumnista s mučeničkim kompleksom koji ne bi razlikovali lijevo i desno sve kad bi ih neki ludi znanstvenik kojeg glumi Rick Moranis uspio prebaciti u samo jednu dimenziju (Dujmović, Pavičić, Despot) vijest prenosi na sljedeći način:

Madame ili mademoiselle
EU: Žene se više ne smiju oslovljavati s gospođo i gospođice

Te žene, brat bratu, samo kompliciraju i seru bezveze. Vjerojatno se radi o isfrustriranim feministicama koje eonima nitko nije pojebao, a kad bi ih se dohvatio neki pastuh koji redovito komentira ovakve vijesti odmah bi pustile kosu, navukle pregaču i skuhale nešto s osmijehom na licu. Na kraju treba vidjeti što kaže retardirani brat 24sata, net.hr, inače najpoznatiji po najsenzacionalističkijim (jebote) naslovima koji ne samo da nemaju veze s onim što piše u tekstu, nego su često potpuno lažni.

Seksizam ili debilizam?
Zabranili oslovljavanje s 'gospođa' i 'gospođica'!

Moderni su ti narančasto-crveni retardi, nema što. Debilizam, buraz, to je termin koji ono, kuiš, koriste mladi. Takvi smo i mi, mladi i otkačeni. Izraz „gluparija“ koji su upotrijebili na Indexu jednostavno nema onaj, božemiprosti, ženesekva. U prilog mojoj tezi ide i visprena anketa koju su vispreni nethaerovci vispreno postavili na kraj visprenog teksta, a koja vispreno pita:

Smatrate li da se Europska unija ponekad bavi nebitnim stvarima?
Rezultat u vrijeme nastanka teksta:     Da - 91%         Ne - 9%

Mnogi Hrvat bavi se isključivo bitnim stvarima, počne li se slučajno baviti nečim nebitnim glava mu se zapali tako da odmah prekine s tim đavlijim poslom.

Sad kad ste pročitali sva četiri teksta (ispričavam se što sam vas na to naveo, ali patite, ko vas jebe), dopustite mi da iznesem najznačajnije dijelove koji se pojavljuju u njima, zato što su sva četiri prepisana iz Daily Maila tj. vjerojatno je Večernji prepisao otamo pa su drugi prepisali od Večernjeg. Prvo, u naslovima Europska unija ZABRANJUJE. U tekstu se ta zabrana pretvara u upute i to namijenjene zastupnicima. Drugo, uzrok zabrane su ŽENE tj. preciznije FEMINISTICE koje nitko ne želi oženiti pa zato mrze brak. Treće, te iste proklete žene ne smije se više nazivati ni gospođom, ni gospođicom, nego treba koristiti jednostavno ime gorespomenute ženske prokletinje vrane joj oči izjele, pu! Četvrto, i kad čovjek bolje pogleda potpuno neshvatljivo, sva četiri portala kao izuzetno važnu stvar istaknuli su da je usvojeno (ili prihvaćeno, ovisi koga pitate) korištenje izraza atleta (ili atlet, ovisi koga pitate) umjesto sportaš te politički vođa umjesto državnik. Ajmo sad naopako. Budući da se smjernice odnose samo na službene jezike EU, a ponajviše na engleski, Hrvatima a i ostalim Europljanima totalno je svejedno koristimo li mi riječ sportaš, atleta, državnik ili politički vođa, a bit će im svejedno i nakon što uđemo u EU zato što unutar same riječi ne postoji spolna odrednica. U engleskom postoji, oni kažu sportsman i statesman. Logično je stoga da EU koja trubi o gender equalityju i sličnim pizdarijama pokušava svojim zaposlenicima pokazati kako bi bilo dobro taj jebeni gender equality podržati na svaki način, pa tako i kroz jezik koji koriste dok djeluju kao jebeni predstavnici jebene EU. Na kraju krajeva, to sranje nije nitko ni usvojio ni prihvatio, to je jebena usrana knjižica od jebenih usranih 12 stranica koja ima snagu primjerice kodeksa fakulteta. Da, ne smijete se izvan fakulteta ponašati na način koji bi mogao vašu cijenjenu obrazovnu ustanovu prikazati u negativnom svjetlu, pa tko je ikad snosio posljedice zato što se naroljao, rigao ili kurcem lupkao po policijskom autu? Nitko. Tako nikakve posljedice, osim eventualnog mrkog pogleda, neće snositi niti jedan europarlamentarac koji bude i dalje koristio izraze na koje je naviknut, iz bilo kojeg razloga. Komentatori a i komentatorice su se jako uzjebali na trećoj točki, jer kuiš, kaj će mene sad neki nepoznati kripl nazivati imenom, e? Neće, glupa droljo, jer ovo se ne odnosi na tebe, a ni na mene, zbog čega sam te nazvao glupom droljom. Odnosi se, kao što rekoh, na zastupnike. Druga točka, naravno, izazvala je podjednako snažne reakcije jer feministice su jedan od najvećih strahova i predmeta mržnje prosječnog idiota-mužjaka, zato što je, svom idiotizmu i primitivnosti unatoč, svjestan da nikad ni od jedne žene koja razmišlja svojom glavom neće dobiti pičke, što ju automatski čini prokletom kurvom. Knjižica međutoa kaže da je najbolje nekoga nazivati onako kako on sam to želi (pozdrav glupoj drolji par redova više). I na kraju, iako se iz sva četiri naslova može zaključiti da EU nešto zabranjuje pa su glupani odmah pomislili da će, čim se tinta na Jadrankinom potpisu osuši, preko granice nagrnuti četiri i pol milijuna činovnika koji će pratiti i prisluškivati svakoga pa pisati kaznu čim se kaže nešto neprimjereno, a udareniji su već krenuli s novogovorom, Orwellom, totalitarizmom i sličnim sranjima koja besposlenoj budali odmah padaju na pamet, EU nikome ništa ne zabranjuje. Jedina stvar koja EU u ovom slučaju radi je to da pokušava biti dosljedna. Možda je to glupo, možda je nepotrebno i nebitno, ali to je njihova interna stvar.

Kako ja znam sve ove stvari, pitate se vi? Pa, budući da sam dugogodišnji stanovnik balkanskog poluotoka, naučio sam mnogo kako o govnima tako i o piti. Isto tako, posljednjih dvadeset godina naučilo me da hrvatske novine ne vrijede ni toliko da ih čovjek smota pa njima dobro izdegeneči ženu. Vijest sama po sebi izgleda potpuno sumanuto pa sam, ne budi lijen, istražio i došao do samog dokumenta koji je uzrokovao toliku frtutmu. Evo stranice s dokumentom na svim službenim jezicima te sotonske protuprirodne tvorevine. Obratite pažnju na datum vijesti u Daily Mailu kao i datum objave sporne knjižice. Perjanice hrvatskog novinarstva zakasnile su samo dvije i pol godine. Pročitajte tih 12 stranica, nađite najbližeg novinara i u jednom dahu mu recite: Jebalo vam istraživačko novinarstvo mrtvu majku da vam jebalo i jebale vas u usta vijesti koje prevedete s Daily Maila i onda prepisujete jedni od drugih pička li vam materina da vam pička materina.

mrzim @ 12:00 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 21, 2011

Indexovo prvo sportsko pero i dalje nekažnjeno kasapi hrvatski jezik. U nekoliko posljednjih dana izuzetno je aktivan, prati se Copa America jelte, nebo nas je stoga blagoslovilo povećanom dozom Alačevih mengeleovskih jezičnih pokusa. Tekstovi i dalje izgledaju kao oglasi za skidanje uroka, nabačaja i nagažaja ili kao dopisi iz mjesnih odbora. Ovakav nedostatak talenta za pisanje je talent sam po sebi. Jednom sam isprintao Alačev tekst, umetnuo papire u Tarasa Buljbu i ostavio ih tako preko noći; kad sam ujutro otvorio knjigu, Čorta su mijenjali za Toyotu Prius, Andrija je bio peder, Ostap postao katolik, a Taras je odveo ženu na ljetovanje u Zaostrog gdje su u pastoralnoj atmosferi lokalnog samostana, s ciljem pomirbe dviju bratskih vjera, obnovili bračne zavjete i govorili jedno drugom stvari poput „šećeru“ i „golube“. Evo posljednjeg u nizu zločina:

http://www.index.hr/sport/clanak/kakvo-polufinale-takva-cijela-copa-opca-tucnjava-i-paragvaj-u-finalu-bez-ijedne-pobjede/562498.aspx

PARAGVAJ je nezasluženo prošao Venezuelu u polufinalu Copa Americe, u utakmici u kojoj je stalo sve najgore što je obilježilo ovo prvenstvo Južne Amerike.

U utakmici u kojoj je stalo? Stvarno? Prva rečenica, a ti dekliniraš zamjenicu kao da ti je pojebala ženu dok si bio na terenu. Što će ti i Copa America i prvenstvo Južne Amerike, misliš da ti to poboljšava stil? To bi bilo kao da ratni zločinac u masovnu grobnicu ubaci odrezak uplatnice kojom je donirao pet kuna u dobrotvorne svrhe, jednostavno nakaradno.

Paragvajci će u nedjelju igrati finale Copa Americe protiv Urugvaja, nakon što su u drugom polufinalu u Mendozi prošli Venezuelu boljim izvođenjem 11-eraca.

Evo nam opet Copa Americe, za slučaj da smo zaboravili o kojem se velikom nogometnom natjecanju radi, jer ih se istovremeno odvija nekoliko. Ove dvije rečenice mogao si spojiti u jednu i izbaciti višak Copa America, ovako npr. „U polufinalnoj utakmici Copa Americe odigranoj u Mendozi, u koju je stalo sve najgore što je obilježilo ovo natjecanje, Paragvajci su boljim izvođenjem jedanaesteraca prošli Venezuelu i plasirali se u finale gdje ih u nedjelju čeka Urugvaj.“ Čak i korištenjem riječi koje si sam nesuvislo nabacao na hrpu, a na okupu ih drži samo tvoja maglovita predodžba o tome što je to sintaksa, relativno pismena osoba može složiti nešto od čega se čitateljev mozak neće osjećati kao žrtva silovanja.

Završilo je na kraju 5:3. Nakon 120 minuta nije bilo golova.

Slatko, mali Zvonko piše sastavak „Kako sam gledao nogometnu utakmicu“. Bila je lopta. Igrači imaju dresove. Oni trče. Bilo bi još bolje kad bi nam podatke dao kronološki jer nam prvo serviraš rezultat 5:3, a onda veliš da nije bilo golova – tvoj posao je da preneseš informacije, ne da nas tjeraš da očajavamo nad tragedijom koja se odvija na našim monitorima. No dobro, barem si imao sreće i pogodio sve riječi.

Paragvajci su izborili finale, prvi nakon 1979. godine, uz dosta sreće. U produžecima su Venezuelanci dvaput pogodili vratnicu (Fedor i Arango), te još jednom uzdrmali gredu (Moreno), u 42. minuti utakmice. Tijekom produžetaka igrači Cesara Fariasa imali su još tri izvrsne prigode, ali je sjajni golman Villar opet, kao i u četvrtfinalnom okršaju s Brazilom, bio na visini zadatka.

U naslovu staviš polufinale u srednji rod, ovdje staviš finale u muški rod. Odluči se (i to za muški, zato što je pravilan). Kako su Venezuelanci u produžecima uzdrmali gredu (Moreno) u 42. minuti utakmice? Aha, Moreno je uzdrmao gredu u 42. minuti, a nakon toga su bili produžeci pa su Fedor i Arango pogodili vratnicu. Piši stvari redom, kako su se događale, što ti misliš tko si, Marquez? Prvo odeš u produžetke, onda se vratiš u prvo poluvrijeme, onda opet u produžetke, onda se mnogo godina kasnije Cesar Farias pred streljačkim vodom sjeti dana kad ga je otac vodio da vidi led. Čudi me da u zagradu pored njegovog imena nisi napisao (izbornik Venezuele) jer voliš zagrade k'o ustaše Zemun.

Ranije je meksički sudac utakmice Francisco Chacon isključio paragvajskog izbornika Gerarda Martina i njegova pomoćnika na samom početku prvog produžetka, nakon što se Martino verbalno zakačio s venezuelskim izbornik Fariasom.

Venezuelski izbornik, a Venezuelanci napali Paragvajce. Farias je izbornik države koja se zove Venezuel? Di su kolumbski, kostarički i haitski izbornici? Probijaju se kroz tvoje vremenske džungle pa malo kasne?

Nastavak tog incidenta publika je vidjela nakon završnog Veronova penala, kada je došlo do opće tučnjave na travnjaku. Napali se Venezuelanci Paragvajce dok su slavili pobjedu. Izbornik Farias ustvrdio je nakon utakmice da su Paragvajci isprovocirali njegove igrače.

11-erac, kazneni udarac i penal uhvatili se pod ruku i igraju multi-kulti kolo. Napali se Venezuelanci?  Slova u i e nisu ni blizu na tipkovnici, o čemu si razmišljao dok si pisao ovo? Čemu uopće inzistiranje na Venezuelancima i na posvojnim pridjevima koje ne znaš izvesti, napiši izbornik Venezuele, igrači Venezuele, navijači Venezuele, ljepše izgleda od ovih -lanaca i ne dovodi te u neugodne situacije. Doduše, neugodna situacija nastane čim sjedneš za tipkovnicu, a tome nema lijeka. Zapravo ima, ali ne vjerujem da si toliko plemenit da bi prestao pisati i trovati publiku.

Paragvaju je tako uspjelo izboriti finale južnoameričkoga nogometnog prvenstva u Argentini nakon pet odigranih remija i dvaju uspješnih izvođenja penala. Venezuelancima, naciji poznatijoj po bejzbolu, na kraju je vrlo malo značila činjenica da su igrali najbolji nogomet na Copi, te se plasirali u polufinale prvi put u povijesti. Nedjeljni finale Urugvaj i Paragvaj igrat će na Monumentalu u Buenos Airesu.

Jebote, već znamo o kojem se natjecanju radi, smiri se s tim. Odjednom te obuzela strast prema penalima, ali dobro, sve je bolje od 11-eraca. Nisam gledao nijednu utakmicu, ali poznavajući tvoje pogrešne procjene, senzacionalizam i nekakva blesava macho-sranja koja trpaš u tekstove (kao ono o Helsinkiju koji je 'napunio gaće' pred Dinamom) ne bi me začudilo da je Venezuela igrala najgori nogomet u povijesti nogometa, svijeta i svemira. To što si vlastitu ocjenu da je njihova igra najbolja proglasio činjenicom, još je dražesnije.

Južna Amerika je oduvijek osim lepršavog, nudila i "mesarski" nogomet, ali to što gledamo na ovom izdanju Prvenstva Južne Amerike, ispod je svakog kriterija. Oba favorita; domaćin Messijeva Argentina i novi Brazil predvođen Neymarom, ispali su već u četvrrtfinalu, prije kojeg su pokazali prilično lošu igru, što je potpuno ubilo zanimanje za turnir van Latinske Amerike.

Južna Amerika, Prvenstvo Južne Amerike, Latinska Amerika. Zašto? Čemu zarez nakon 'Prvenstva Južne Amerike'? Zašto veliko slovo ovdje, a malo u prvom odlomku? Čemu točka-zarez nakon 'Oba favorita'? Zašto nema zareza oko umetnute rečenice 'Messijeva Argentina'? Dva rr u četvrtfinalu? Je li jedini lektor za kojeg znaš Hannibal?

Na Copi 2011. "uspijevaju" reprezentacije koje se tuku, igraju destruktivni nogomet, brane se s po deset igrača i čekaju penale kako bi možda otišli dalje nadajući da će im protivnik promašiti, a njihov golman obraniti štogod s bijele točke.

Zašto je 'uspijevaju' pod navodnicima? Plasman u finale je neuspjeh? Kao ljubitelj nogometa s istančanim ukusom zamjeraš profesionalcima koji od nogometa žive zato što žele pobijediti i rade to na potpuno legitiman način umjesto da zabavljaju nepismeno i razmaženo čeljade poput tebe? Mašala. Plati jednom kotizaciju na nekom malonogometnom turniru pa igraj 'za publiku' kad je tvojih parsto kuna na kocki. Jesi li ikad igrao nogomet? Ono kad se skupi ekipa pa svi odjednom idete na loptu i zapinjete jedni drugima o noge se ne računa.

Koliki su razmjeri urušavanja kvalitete južnoameričkog nogometa dovoljno govori ovaj podatak: Na Copa Americi 2007., prosjek postignutih golova bio je 3.3 po utakmici. Na aktualnoj je postignuto gotovo duplo manje - 1.9 po susretu.

Sačuvaj me bože srpskog junaštva, hrvatske kulture i Alačeve interpretacije statističkih podataka. Taj podatak govori isključivo to da je na aktualnom natjecanju postignuto manje golova po susretu. Broj golova sam po sebi ne može nam reći ništa o kvaliteti igre, postoji mnogo više varijabli, ti bi to kao strastveni ljubitelj nogometa morao znati. Doduše, kao dugogodišnji novinar morao bi se znati i pismeno izražavati, pa kurac.

Oba "gvaja" su do finala dovukli golmani

Simpatično ti je ovo 'gvaj', kao što je simpatično kako iz tebe svako malo proviri podcjenjivanje neke nacije. Ali dobar si ti, mlad i urban.

Svaka čast urugvajskom vrataru Musleri i paragvajskom Villaru, koji su fantastično branili i daleko su najzaslužniji što su njihove reprezentacije eliminirale Argentinu i Brazil, ali ljubitelji nogometa bi mnogo više voljeli da se prije neočekivanog finala ne očekuje da opet njih dvojicu gledamo u glavnim ulogama, nego da se puno više priča o Suarezu i Barriosu ili Valdezu i Forlanu.

Daleko su najzaslužniji, jer superlativom se inače označava nešto što dalje možeš stupnjevati kako je tebe volja pa je netko malo manje najzaslužniji, netko najviše najzaslužniji a netko je više dobar zliji čak štoviše najzaslužniji. Trebalo bi te svakog dana tjerati da jedeš stranice iz svih čitanki koje si koristio tijekom školovanja. Od jebade koju si stvorio u drugom dijelu rečenice počela mi je pištati zavojnica na matičnoj ploči. Ti pouzdano znaš što bi ljubitelji nogometa mnogo više (daleko najviše?) voljeli? Da se prije neočekivanog finala ne očekuje da? Za pet ran božjih.

Paragvaj je na stvarno sramotno prošao Brazil u četvrtfinalu u kojem u 120 minuta "nisu prešli centar", dok im je golman zaslužio premije svih igrača za prolaz.

Na stvarno sramotno prošao? U četvrtfinalu u kojem u? Što će ti ovoliko u-ova, ulit ćeš kavu u njih?

Jedina reprezentacija koja je pokazala nogomet u kojem se teži nadigravanju, kreativnosti i napadu, bila je Venezuela, a mnogi će se zapitati: "Gdje to ide južnoamerički nogomet, kada ga mora spašavati Venezuela?"

A još više njih će se zapitati: „Kamo ide hrvatsko sportsko novinarstvo kada ga predstavljaju nepismeni likovi poput Zvonka Alača“. Ide u tri pičke mile matere, eto kamo ide. Kad bi vas Mamić sve gađao rječnicima umjesto soljenkama, učinio bi uslugu i vama i nama.

mrzim @ 15:03 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare