Zrcalo moje duše i svilena vrećica tajni moga srca
Iracionalna mržnja
Radujte se narodi
Zoro je imao Z, a ovo je novi pečat pravde!
Blog - prosinac 2006
četvrtak, prosinac 21, 2006
Na ovom svijetu stvarno ima zločestih ljudi kojima ništa nije sveto i samo vrijedjaju. Samo ne znam zašto su se okomili baš na mene. Zlobni komentari me pogadjaju u srce koje krvari iz tisuću rana otvorenih žaokama neregistriranih korisnika koji mi svašta predbacuju. Kažu mi da sam frustriran, jadan, ovakav onakav, rastužuje me to, i stvarno sam povrijedjen.
Ali, zbog svoje ružnoće i iskompleksiranosti nemam nikoga da me tješi, u samoći svoje zadimljene sobe tugujem i znam duboko u sebi da su u pravu. Kako da postanem bolji čovjek? Ne znam. Mislio sam, možda na ovom blogerskom servisu ima pametnih ljudi koji će mi pomoći. Sad vidim da ima samo zločestih bezobraznika, fuj.

Sonet koji sam napisao odražava moje duševno stanje:

Gledao sam usamljen u duboku noć
Na teško putovanje meni valja poć'
Spoznaj samog sebe, to Sokrat davno reče
Al' od zlobnih komentara mene srce peče


Pa što ako sam i ja samo frustrirani ćovijek
Zar i svi vi ostali radosni ste uvijek?
Pa što ako ponekad osjetim da ne pripadam?
Ipak imam toliko toga svijetu da dam


Pružio sam ruku, tražeć' od svijeta pomoć
I pri tome razotkrio svoje slabosti i nemoć
Al' avaj! Sudba kleta za me imala je drugi plan


Komentari neregistriranih korisnika remete mi san
I znadoh od početka da opasna je igra ta
Al' htjedoh ipak pokušati, svijet je čudan, tko zna.
I najebah.

Ne mogu to više trpiti, napuštam vas, dok ne dodje neko bolje vrijeme i jedan drugi svijet gdje ćemo biti poštedjeni zlih jezika koji palacaju kao paklene zmije. O paklene zmije, proklinjem vas i vaša crna srca, sreću nikad nećete spoznati, a duša će vam se groznim mukama patiti!
mrzim @ 12:59 |Komentiraj | Komentari: 71 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 20, 2006
Džingl belz džingl belz, sajlent najt, olvejz kokakola. Praznici nam stižu, a nevolja nikad ne dolazi sama. Osim odvratnog i isforsirano sretnog božićnog ugodjaja, stižu i nove božićne pjesme eminentnih hrvatskih izvodjača, kompilacije starih božićnih pjesama eminentnih hrvatskih izvodjača te božićni koncerti eminentnih hrvatskih izvodjača, s tim da oni uspješniji derneče u kakvom hotelu i organiziranom dočeku, a oni nesretni koje nitko neće završe na gradskim trgovima.

Božić je sumrak zapadne civilizacije. Nekoć moćni zapadnjaci, intelektualno i civilizacijski superiorni raznim crnim majmunima i žutim mravojedima, širili su tekovine svoje civilizacije ognjem, mačem, Biblijom i zamjenom sjajnih stakalaca i šarenih krpica za najbolje komade zemljišta. Danas ti isti zapadnjaci hrle u šoping siti senter van mol multipleks ne bi li svojim "najbližima" i "najdražima" kupili plastičnog Djeda Mraza kojeg je od recikliranih vibratora sastavio neki Chow Ming, pritom kašljući i šireći SARS i ptičju gripu po njemu.

Uostalom, kakav je to uopće blagdan? Rodilo se dijete u štali medju kravetinama, zvijezda dovede tri mudraca da mu se poklone i donesu poklone, i to pazi poklona, mirisi, zlato i tamjan, koji će kurac tesar i njegova trudna žena djevica radit s tim? I gdje je to zlato nestalo, nigdje se ne spominje kako su ti darovi završili, je li Josip možda tim zlatom financirao kuću. Možda uzeo knauf i malom Isusu pregradio sobu, kupio mu playstation, a sebi i ženi uredio spavaću sobu ili kuhinju? Tražim osnivanje povjerenstva za utvrdjivanje porijekla imovine u sastavu Ivić Pašalić, Miroslav Kutle i Ljubo Otac Domovine Predsjednik Svih Hrvata I Sve Ostalo Pokojni Doktor Franjo Tudjman Ćesić Rojs.

Božić je kurac od blagdana u usporedbi s Uskrsom. Rodjenje djeteta, pastiri pjevaju, svim na zemlji mir veselje, bezveze. Jedino što vrijedi je Herod koji kolje novorodjenčad čijim se roditeljima bog nije obratio. Ali sve to blijedi u usporedbi sa spletkama, izdajom u vlastitim redovima, mučenjem, proces na sudu samo bez obdžekšn jor oner, hirsej, badžering d vitnis, srkumstenšl evidens (ali barem je prisutna rulja spremna za linč), onda bičevanje do krvi, trnova kruna, nošenje vlastitog križa na kojem će te razapeti, sam čin razapinjanja, polagano umiranje na križu, vojnici koji se kockaju za tvoju odjeću dok ti umireš na križu i na kraju uskrsnuće i nevjerni Toma koji gura prst u ranu! Prst u ranu! Koji blagdan ijedne religije ikad ima guranje prsta u ranu? Naravno da nema niti jedan. Sama ta činjenica je dovoljna da me motivira da budem misionar i uvjerim Indijance i slične pogane kako je moj put, istina i život jedan jedini i ispravan. Ako se ne slažu, bolje da ih ubijemo, opljačkamo, spalimo sela i silujemo ženu i djecu, nego da žive u grijehu.

Najgore je kod božića što svi moraju biti sretni, neovisno o tome jesu li zapravo sretni ili nisu. Da ja vozim tramvaj na božić, ne bih bio sretan. Naprotiv, jedva bih čekao Uskrs da i sam kopljem probodem Isusa. Treba okititi drvo, treba dobro jesti, treba se obitelj okupiti na jednom mjestu, treba preispitati svoj život i odlučiti da ću biti bolji čovjek, više orijentiran bogu i duhovnim stvarima nego materijalnim dobrima, barem do idućeg božića kad treba kupiti ženi novu peglu i usisavač, klincu power rangera i action mana kojeg će skršit u roku odmah, klinki uzeti Barbie koja se razvela od Kena i dobila djecu, auto i kuću na plaži, a kojoj će klinac kad skrši svog action mana otkinuti glavu i onda bezglavu lutku gurnuti kućnom ljubimcu u dupe.
Čak i ako je ljubimac neka ptičica ili ribica pa će guranje dvadeset centimetara plastike u anus izazvadi raspuknuće čitavog živinčeta, dijete će to provesti u djelo, jer kako smo već ustvrdili, djeca su Sotonini izaslanici na zemlji. Jedina svrha djece na ovom svijetu je da u filmovima katastrofe izgube svoju najdražu igračku, i točno kad se ruši zgrada, kad nadire lava, kad poplava nosi sve pred sobom ili kad marsovci zrakama smrti ubiju Jacka Nicholsona, dječica poviknu "Miffy" gdje je Miffy neka krpena lutka, i otrče natrag na poprište katastrofe i onda svi se ustrče, dijete valja spasiti, ono, dijete ej, iako je glupo ko kurac i zaslužuje smrt, dopustimo li da pogine, film će dobiti rating R i ode zarada na box officeu u kurac.
Odluči li moje dijete u ovakvoj situaciji otrčati da spasi svog medu, svoju kornjaču ili tako neku glupost, otići ću za njim ali samo zato da ga zadavim vlastitim rukama i onda ubijem sam sebe jer mi je sperma očito degenerična, a ni odgojne sposobnosti nisu puno bolje.

Treba se u božićno jutro probuditi, obući pulover, djeca će se strčati do drvca da vide darove koje im je debeli bradonja ostavio, a ja ću uhvatiti ženu oko struka dok će ona nasloniti glavu na moje rame, i tako spokojni i blaženi promatrat ćemo naš podmladak kako se veseli i misliti "Oh bože, samo da je zdravlja i sreće, kad imam svoju obitelj imam sve".
Drugim danima mogu propiti čitavu plaću, doći doma pijan, ženu umlatiti mokrim novinama i nogama, poslije večere joj slomiti desnu ruku i sve prste na njoj jer kad se gleda utakmica, onda se gleda utakmica, a ne tamo Pohane zelene rajčice u kurac. Ali za božić treba biti blag i krotak kao jaganjac božji. Što će svijet reći, "Eno ga tuče je za božić, nimalo ne poštuje hrvatsku katoličku tradiciju". Zato za božić i nema utakmica, samo filmovi koji su toliko glupi da se nitko niti ne svadja oko daljinskog.

Sretan božić svim pravim Hrvatima-katolicima uz pečenu Isusovu posteljicu i juhu od pupčane vrpce. Kad već pijete krv i jedete tijelo (Jeste se ikad zapitali u koji se dio Isusovog tijela pretvorila ona hostija koju ste baš vi dobili?), ovo vam ne bi trebalo biti strano.
mrzim @ 18:31 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
subota, prosinac 16, 2006
Volim kada kap rose sklizne niz ružinu laticu, zvuk koji nitko ne čuje, samo se vile i vilenjaci uznemire pitajući se što to remeti drevnu šumsku tišinu i stari hrast negoduje.

Volim kada brižna mati zove sina svoga, zvuci dozivanja odjekuju zrakom dok sin novorodjenom mačiću kopa oči i vješa ga. Mati mu je ispekla omiljeni kolač. a kada sin njen najdraži pretuče svoju ženu i siluje tudju, okrivit će Marilyna Mansona i internet.

Volim kada zraka sunca obasja lice Sunčice Lalić, ko će koga nego svoj svoga, mačka ide na reiki, a ljudi se objese.

Volim smiraj dana kada zrikavci pjevaju svoju simfoniju dok se Beethoven okreće u grobu, jer iako je gluh, ipak čuje tekstove Vjekoslave Huljić. Dok sam bila mlada ja, bušio si mene ti, a sada sam se otromboljila, o sunce ti kalajisano.

Volim pastoralne pejzaže kada se omamljeni pastiri opijaju medovinom, a mlade ustreptale pastirice čekaju da ih obeščaste dlakave ruke i smrdljivi kožuh kao onaj Potjehov kad je tražio istinu, a ono baba Mokoš.

Volim kad mi Ivo Sanader nadraži mozak taman toliko da opći s njim i da mu ja još budem zahvalan.

Volim kada u smiraj napornoga dana osjetim toplinu svoje obitelji, sin se drogira, kćer trudna s Jožom Katalenićem, a žena me vara s Dubravkom Merlićem i još mi kaže pa šta, eto tebi Željka, o jebem te za vrat.

Volim kad benzin poskupi, a Hloverka kriješti.

Volim kad Glavaš štrajka gladju iz inata što bi rekao Milić Vukašinović, a stari penzioner vadi koru kruha iz kontejnera i pravi se da ne vidi da mu se mačka popišala na nju.

Volim kada Vladimir Šeks predsjedava glavnim zakonodavnim tijelom moje jedine, moje predivne, moje zemlje Hrvatske.

Volim kad Bozanić nešto kaže i ljudi slušaju.

Volim kad ljudi nazovu Malnara u četiri ujutro i kažu Ševi da ima velika uha, vrati mi se vjera u ovu državu i ponadam se da tomorrow belongs to me.

Volim kada Josipa Pavičić - Yo izda knjigu, preispitam sve svoje zareze i točke-zareze.

Još više volim kad Nives Celzijus izda autobiografiju, da znam povećat promet svojih tjelesnih otvora da ne ispadnem da ne kažem primitivan.

Volim Nenada Sir i Vrhnje Ivankovića koji koristi svoje obrazovanje ne bi li još više zaglupio ljude u ionako preinteligentnoj i obrazovanoj državi. Kapitalu slomiću ti krila, od države mi praviš debila.

Volim kada netko osvoji zlatnu medalju jer onda Baruni naprave sasvim novu i originalnu pjesmu koja ne liči niti na jednu postojeću, a i Željko Krušlin Kruška se pokuša ogrebat za kakav nastup, smotala si me oko malog prsta i hajde reci gdje si bila cijelu noć.

Volim kupovati hrvatsko uz soundtrack od Terminatora 2, are you Sarah Connor, yes I am, bum.

Volim kad se potuku purgeri i tovari, a proud to be Croat.

Volim kad Franjo Tudjman stvori Hrvatsku, a ratni invalid se samozapali jer nije medju 200 bogatih obitelji.

Volim kad Gojko Šušak ima aveniju, a ja nemam ni poštanski sandučić.

Volim ferovski silogizam; mi smo glupi, ti kažeš da smo glupi, dakle ti si kriv jer smo mi glupi. Triput huza za budućnost akademske zajednice, a napose IT sektora unas. Hap hap huza.

Volim katolike koji ne da su Bibliju pročitali, nego je držali u ruci.

Volim pro-life aktiviste koji su spremni ubiti nekoga za svoj cilj.

Volim kada ćovijekovi žive u skladu s prirodom tako što se bore protiv izgradnje trafo-stanice u susjedstvu, a doma imaju pet televizora i u svakom transformator s 220 V na 25 kilovolta. A nema boljeg odgajatelja djece od čike s RTL-a i križić-kružića, Paar i deterministički kaos se izgubiše u bespućima povijesne zbiljnosti.

Volim Matka iz drugog Big Brothera, prokinija bi ga nogon, prokleto mu je to sve što zaradi i popišaj se pa ne'š zatrudnit.

A najviše volim isfrustrirane blogere koji sami sebe komentiraju i onda doma drkaju na pozitivne komentare iako su ih sami sebi napisali ali se prave da nisu.

I čisto platonski volim kazuarovu krijestu na feti kruha sa svinjskom mašću, šećerom i slatkom paprikom.
mrzim @ 10:34 |Komentiraj | Komentari: 41 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 11, 2006
Horde bjelosvjetskih Soroševih plaćenika koji rade za anarho-judeo-masonske moćnike svakim danom sve više i dublje rovare. Kako, pitate se. Jednostavno, uz pomoć RTL-a. Kad kažem RTL, ne mislim samo na našu domaću televiziju koja se bavi time kako je prošao koji fešn vik, zatim ima studijski spektakl "Vagina Nives Celzijus: jučer, danas, sutra" i štanca voditelje kojima poželite namazat spolovila Deep Heatom. Evo npr. Boris Mirković. Rado bih ga dao u ruke Michaelu J. Foxu koji barata tupom britvom, a onda bih ga umočio u etilni alkohol i natjerao da pjeva Čiča peče rakiju. Ne, problem je mnogo rašireniji, a RTL je samo zbirna kratica za Retardirane Televizije i Listove.

Uzmimo npr. Index.hr. Stavimo na stranu udarne vijesti tipa Severina se jebe (tko bi to rekao) i Mesić je ustaša (bio je u HDZ-u i držao govor u dijaspori, što ste mislili da će reći, ljubi bližnjega svoga? Pogledajte kako je poznati drvodjelja završio govoreći takve stvari okupiranom narodu.) koje ionako pokupe s Useneta, ali dobro, to i jest posao novinara, da iskopaju dobru vijest i plasiraju je. A i red je da Mesić nakon veleizdajnika, komunjare, srbočetnika, cigana i srpskog zeta bude i ustaša. Šteta što nema mogućnost još jednog mandata, vjerojatno bi isplivale snimke Mesića iz 1870. gdje s Nathanielom Forrestom pali križ i viče The South shall rise again! i onda vješa nekog crnčića koji se usudio pogledati bjelkinju u oči. Već vidim naslov na Indexu, "Mesić prilikom linča nedužnog Crnca prije 150 godina pokazao gaćice".

Sigurno bi ga Oprah pozvala da se objasni. Ivica Račan bi mu bio prevoditelj, a Oprah bi ga svojim oštroumnim i izravnim pitanjima natjerala da preispita svoja kriva uvjerenja, pri čemu bi joj pomogla dr. Robin koja bi pronašla korijene Mesićeve neuroze, vjerojatno u tome da ga majka ili ćaća nisu dovoljno voljeli. Mesić bi proživio katarzu pred kamerama, zaplakao i ispričao se, publika bi rekla awwwwwww, ustala na noge i zapljeskala, onda bi Oprah dovela Ivića Pašalića kao surprajz gesta pa bi se njih dva zagrlili pred kamerama i isplakali, onda bi došao Nate Berkus i renovirao nesretnom Pašaliću kuću na koju je Mesić bacio bombu. Dogadjaj bi uživo prenosio RTL sa stručnim komentarom Tatjane "Apsolutno" Jurić.

Ipak, nije Index.hr ni jedini ni najgori, iako serija vijesti o tome kako raznorazni društveni otpadi pokazuju gaćice zaslužuje neki vid oštre kazne. Teambuilding u pojasu Gaze i tečaj podnošenja boli od gumenih metaka i suzavca npr.

Titulu najgoreg sranja ikad na ovim prostorima nosi 24sata. Nove novine, tri kune, Babić na televiziji u maniri Mr. T-a poručuje "kratko jasno i u glavu", nema zaplašivanja, nema ustupaka, beskompromisno, i pity the fool, ovo ono vamo tamo. 'Ajde rekoh, idem vidjeti na što to liči. I bogami, imao sam što i vidjeti. 24sata su na najnižoj mogućoj razini ikakvog literarnog rada. Stavimo na vrh nešto tipa Marqueza i Bulgakova, krenimo prema dolje, te Robert Ludlum, te Agatha Christie, te Danielle Steel, te random dnevne novine, kako sam proveo zimske praznike, onda slikovnice za djecu, sastav na deterdžentima i sredstvima za čišćenje, deklaracije na toaletnom papiru, oznaka na vešmašini i tek onda 24sata. Veli Babić, samo zato što je vijest duga, ne znači da je bolja od kratke, mi donosimo najvažnije. Cijela istina, pola cijene. Nema senzacionalizma. Nešto novo na hrvatskom tržištu. Je, mentalno silovanje za tri kune je stvarno nešto novo. Ne znam jesu li lagali njega pa je on lagao nas. Ali ako je znao što će pisati u tim novinama i kako će proizvod na kraju izgledati, i svejedno je imao onakve medijske istupe, onda ili je lažov, ili je glup, ili je Ivo Sanader.
Znate onu teoriju da bi tisuću majmuna koji bi pisali na tisuću pisaćih strojeva napisali sva djela Shakespeara? E pa dok se to ne dogodi, ono što oni natipkaju se ukrasi s par slika i šarenim omotom i dolazi na Hrvatsko tržište kao 24sata.

Tu na scenu stupaju Soroševci i antikatolici, crveni vragovi i izdajnici hrvatskog naroda, djeca iz miješanih brakova i djeca JNA oficira. To je njihovo rovarenje, zaglupljivanje nacije u svrhu lakšeg preuzimanja od strane cionističkog kapitala da se odmaraju na našoj obali s tisuću otoka i bezbroj uvala i piju našu čistu vodu. Želim vjerovati u to, jer ako povjerujem da netko te vijesti piše zato što smatra da su važne i ako povjerujem da netko te vijesti iz istog razloga čita, moja nježna filantropska i bogoljubna duša će se raspasti u paramparčad i umrijet ću iznutra.

Eto, cijeli sam se uznemirio i srce mi ubrzano lupa, pa se trebam smiriti. Neki bi vam preporučili čaj od kamilice. Ja radije biram čaj od orangutanove glave. Orangutan je kao čovjekov najbliži srodnik. Barem Sotonin nakot u vidu darvinista želi da to mislimo. Ako su oni nastali od majmuna, ja nisam, ja sam produkt incesta djece Adama i Eve i ne može mi nitko dokazati suprotno. Uglavnom, ti čovjekoliki majmuni su neuspjeli pokušaji Lucifera da napravi svoju verziju čovjeka, ali vidimo kako je to završilo. Budući da se radi o Sotoninom djelu, nije grijeh ako ih ubijemo. Žive u jugoistočnoj Aziji, pa je nabavka malo skupa, ali spojimo li ugodno s korisnim, tj. godišnji odmor s malo krivolova u božje ime, nema problema. Odrežite glavu, ubacite je u lonac i polijte kipućom vodom, već nakon prvog gutljaja osjetit ćete kako vas preplavljuje božja milost i ljubav prema svim živim bićima osim Srbima i komunjarama. Sretan vam i blagoslovljen Božić i mir svim ljudima dobre volje.
mrzim @ 13:15 |Komentiraj | Komentari: 58 | Prikaži komentare
petak, prosinac 8, 2006
Ako niste upoznali ferovca, propustili ste jedinstven primjerak narcisoidnog idiota koji sebe i svoj faks diže u nebesa, istovremeno pljujući po svim ostalim faksevima. S tim da, ako idete na tehnički fakultet koji nije FER, onda eto, može to stat, ali FER je FER, elitni faks gdje je matematika teža i od onoga što rade PMF-ovci, a kamoli ne neki tamo strojari i gradjevinci i ostala gamad. Ali ako idete na netehnički fakultet, čuvajte se. Netehnički fakulteti su tečajevi koji samo stvaraju gužvu na burzi rada, štancaju diplomirane pitajisusaštoveć koji neće imati posla u struci jer ih ima ko govana i na kraju će raditi u dućanu i na baušteli.

FER-ovac naročito mrzi ljude s filozofskog fakulteta, prvo zato što se na filozofskom ne radi ništa i to je sve hrpa komunjara, lijenčina i napušenih hipija (što, budimo iskreni, donekle i jest), a drugo i najgore, filozofi nemaju svoju menzu i dolaze jesti na FER. Katastrofa, pošteni ferovac koji je na faksu od 8 ujutro do 8 navečer i ima hrpu labosa mora moći jesti onda kada to poželi. Ovako, ferovac dodje s predavanja pun predivnih tehničkih znanja koje je upijao sat-dva, a kad tamo šta, slova mu stave. Pun red jebote, i to sve neke debele žene s filozofskog koje studiraju indologiju i onomastiku ili bohemistiku i cillit bangistiku. Od toga ih je 60% skroz u crnome, 95% ih ima dredove, svi imaju žute prste jer samo puše duhan, valjda od nervoze jer su svjesni da su potratili 4+ godine života na nešto što neće nikada raditi i od čega društvo nema nikakve koristi, i svaka druga žena ima ili one šarene dokoljenke koje izgledaju kao gay zastava, ili traperice i iznad njih suknju.
I kako sad da ferovac čeka u redu, ne može on, labosi ovo ono, i ferovac, jer je na svom faksu, ferovska menza ferovcima, love it or leave it, ferovac primijeni svoje tehničko znanje pokupljeno iz kolegija "Preskakanje reda I i II" i "Ulazak u red odmah tamo di su tacne, i pritom sa sobom povući barem 10 kolega iz grupe". Naravno, kad udje sto ferovaca u red ispred svih ostalih, red se neće pomaknuti sat vremena, ali tome su krivi filozofi koji dolaze jest na fer, a imaju SC pet minuta dalje, mater im anarhističku.

Drugi fakultet koji ferovci ne mogu podnijeti je Ekonomija. Ekonomija je simbol laganog faksa, tako rekuć večernja škola. prekvalifikacija za one koji su završili neku trogodišnju obrtničku srednju školu. Na ekonomiji oni imaju funkcije ono, iks na kvadrat plus e na iks i sve to kroz iks plus 4, i sad tu ispituju tijek funkcije, ma daj ono, to ferovac riješi u jednom redu, dok trese kurac poslije pišanja. Mada, ferovac uvijek nakon pišanja ostane malo duže tresti spolovilo jer zna se kakav je seksualni život ferovca, kao frizura od Vladana Alanovića, trč trč pa dlaka, i ono, svi pitaju što-sex, a ferovac pita cyber-što?
Korijen te iracionalne mržnje ferovaca spram ekonomista je što znaju da su potrošili 4+ godine učeći kojekakve diferencijalne i Maxwellove jednadžbe i neka programiranja i ovo i ono, da bi im danas sutra šef bio neki gotovan s Ekonomije koji ne zna kako ide a plus be sve na kvadrat, integrale zove "ono sa zmijicama" i misli da je diferencijalna jednadžba nešto oko auta. I auto mu je naravno bolji od ferovčevog koji je učio krivuljne integrale zato da bi mogao vozit Daciu Logan dok je ekonom išao na faks da bude vidjen i danas vozi Hondu R-Type i kaže ferovcu "momak, ajde odi mi po makijato i kroasan s čokoladom". Ferovac za osvetu napiše funkciju u C-u koja sto puta ispiše "Mrzim svog šefa" i onda to ispriča drugim ferovcima i svi se tome zajedno smiju. Neće njih ekonom zajebavat.

Medjutim, nije tu kraj svestranim ferovcima. Kao i Hrvati, ferovci se najviše vole klati izmedju sebe. Čujem da imaju tamo više smjerova pa ono, kao, odeš na jedan smjer pa ti se ovi drugi smiju, moj smjer je bolji, tvoj je tečaj, mi radimo ovo, je a mi radimo ovo, a vama samo upisuju ocjene, a mi imamo ovog asistenta. Strašno. A da ne govorim o odnosu "starih" i Primorčevih studenata. Imam frenda na FER-u po Bolonji, pričao mi je svašta i nisam vjerovao dok nisam i sam vidio i čuo. Bolonjci su za tradicionalne ferovce jedan stupanj iznad ekonomije. To je srednja škola, stoje u istoj učionici, imaju domaće zadaće. a posebno duhoviti ferovci pitaju kad je roditeljski sastanak i moraju li se držat za ruke u redu po dvoje prije nego što udju u predavaonicu. Istina je samo i jedino da su i bolonjci i ovi originalni jednako veliki idioti.

Ostale fakultete ferovci vole procijeniti po tome koliko tamo ima pičaka. Kao, ovaj faks, iako je društveni, dobar je jer ima zgodnih cura. Cure su na FER-u kao Jetiji. Em dlakave i velike, em im je samo postojanje upitno i nedokazano. Ne znam samo što bi ferovac radio sa zgodnom curom, prvo bi joj ispričao vic o dvije funkcije i derivaciji, onda bi je pitao je li ikad overklokala procesor i na kojoj je temperaturi pod punim opterećenjem kad pokrene Super pi. Kad ne bi zaroktala od ushićenja nego bi ga odjebala te otišla bludničiti s nekim s Ekonomije, konstatirao bi da je lezba i ogovarao je s drugim ferovcima za kriglom virtualnog piva u World of Warcraft i odmjeravao sise i dupeta oskudno odjevenih elven čarobnica.

Što se tiče gurmanskog kutka, koji je zapravo gurmansko-putopisni tako da sam ja križanac Veljka Barbierija i Dvine Meler, moram podijeliti s vama neponovljivo iskustvo. Polarna kapa, na čijem otapanju zdušno i svesrdno radim vozeći se autom dva metra do dućana i metar i po do kontejnera, je veličanstven prizor. Pokušajte to vidjeti dok još postoji. Bjelina dokle god vam oko seže, u daljini onaj medvjed iz Coca-Coline reklame, ispod vas ocean i život koji buja u vidu planktona, te naš današnji specijalitet, tuljani. Tuljan je umiljata životinja, drži loptu na nosu ako mu daš ribu, plješće perajama ko publika u studiju Joška Lokasa, ima brčiće ko Davor Domazet Clark Gable Antideterminist Lošo i velike oči koje vas pametno gledaju i zrače inteligencijom. Naravno da ne možete učiniti ništa drugo doli uzeti macolu od 12 kg i zveknuti ga medju te prelijepe oči.
Kad ste tuljansku prijetnju neutralizirali, od peraja i repa skuhajte juhu, a meso bacite na gradela. Za juhu vam neće biti dobar onaj klasični grincajg s placa, valjalo bi zahvatiti vode direktno iz oceana i unutra staviti islandski lišaj. Meso sukobite s komadima domaće pancete i mediteranskim začinskim biljem, ubojita kombinacija, dodir dva svijeta i vatromet okusa i mirisa. Gradele prije pečenja istrljajte Slobodnom Dalmacijom, po mogućnosti tekstom od Zorana Vukmana, sigurno oni u Splitu imaju arhivu tih izdanja. Uživajte, i sjetite se da je čovjek dio prirode i da je priroda dio čovjeka, te da je ekološka kriza kriza morala i zbiljski prezir spram ćovijeka.

Stiki add-on nadopuna kurac palac koja se u samostalnoj i neovisnoj varijanti, oslobodjenoj hegemonije i unitarizma može pronaći OVDJE

Dakle, u petak, osmog prosinca godine 2006., ovdje je osvanuo tekst u kojem sam nešto pisao o dijelu studenata jednog fakulteta kojem mnogi pripisuju razne superlative, a ja bih izdvojio "najorganiziraniji" kao jedini kojeg ta ustanova definitivno i bez ikakvih sumnji zaslužuje.

Na taj tekst stiglo je mnogo reakcija, evo i dan danas stižu, a većina gnjevnih komentara je stigla od strane tupana čija glupost doseže astronomske razmjere. Glupi i retardirani (ali budući akademski gradjani, NB) su se prepoznali u onome što je bilo napisano i odmah su požurili predstaviti svoj fakultet i svoju nezapamćenu kretenoidnost u najboljem mogućem svjetlu.

E sad, budući da i sam studiram na tom fakultetu i da mi stvarno ide na živce kad ga povezuju s takvim debilnim kreaturama koje ne vide dalje od nosa, kojima je FER krajnji domet nečijeg akademskog stremljenja, za koje je FER prvi i jedini pravi izbor, a svi ostali fakulteti se pune otpacima koji nisu bili dostojni i sposobni riješiti otprilike polovicu nevjerojatno teških zadataka iz matematike i fizike, svima vama koji ste se upisali na taj fakultet samo zato da biste mogli ići okolo i hvaliti se kako ste vi upali na FER i očekivati da vam se nepokretne babe ustaju u tramvaju jer ste intelektualno superiorni svemu vidljivom i nevidljivom te živom i neživom, htio bih poručiti: Retardirani kretenski maloumni idioti, ne sramotite mi faks!

Ja sam na FER-u i boli me srce kad vidim što sve gmiže hodnicima te ustanove. Grozim se pomisliti da moje dupe sjedi na stolici ili klupi na kojoj je prije mene sjedilo dupe nekog od vas s vakuumom u glavi. Preklinjem vas, zbog mog duševnog mira i zbog časti jedne ustanove koja ipak nešto vrijedi, primanju takvih intelektualnih euglena unatoč, na koljenima vas molim, nemojte više ostavljati komentare. 48 76 61 6C 61.

E da, vi koji ste prigovorili da se ne piše "ćovijek" već "čovjek"... da sam idealist i ćovijek sklon vjerovanju u Utopiju, ponadao bih se da se bar malo sramite i osjećate kao zadnji glupani. Medjutim, vama je apsolutna glupost vjerojatno trajno stanje uma (uma?), a sram, koji bi vas ponekad u životu nečemu i poučio, je osjećaj koji vam je sigurno nepoznat budući da ste, kao FER-ovci, po svojoj nepogrešivosti usporedivi možda jedino s onim Stormtrooperom koji sjedi u Vatikanu i čestita blagdane na milijardu jezika.

Eto dragi kolege, obrišite svoje naočale na kojima se kondenzirala para koja je izbijala iz vaših veleumnih glava jer se netko usudio kritizirati vas i nemojte me izbosti do smrti vašim USB stickovima koji su moddani da izgledaju kao lightsaberi.
Pozdrav i ekipi s foruma za bolonjce, čestitam vam na uspješnim provalama mog identiteta kao propalog ferovca koji je otišao na TVZ tj. nedojebanog filozofa tj. studenta ekonomije kojem je FER bio pretežak. Volim vas i niti malo ne sumnjam u budućnost ove zemlje s tako pametnim mladim ljudima koji će jednog dana preuzeti kormilo ove naše države koja brodi opasnim tjesnacima i kojoj će trebati čvrsta, mirna i pametna ruka. Super ste mi i, ma što vam drugi rekli, to što niste slušali ni položili MUE, ne čini vas manje vrijednima. Dabogda svi položili SiS, poooosa, booook!
mrzim @ 19:36 |Komentiraj | Komentari: 422 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 6, 2006
Pušenje je štetno za zdravlje. Pušenje uzrokuje rak. Pušenje u trudnoći može dovesti do toga da rodite Slotha iz Gooniesa. A sad idemo do djeda starog 95 godina koji je još uvijek vitalan, recite nam svoju tajnu djede, e dušo, ja ti svaki dan popijem rakijicu prije svakog jela i popušim kutiju cigareta i još djipam ženskadiji u krevet, bježe sve od mene.

Ono, znamo da je pušenje štetno. Skoro sve dobre stvari u životu su štetne: alkohol, droga, crveno meso, duhan, rafinirani šećer, bijelo brašno, masno prženo meso, burek koji je toliko masan da kad ga umotate u cijelu bilježnicu, za minutu se pojavi fleka izvana, i kad ga razmotate, još uvijek bude masan. Ako nešto probate i svidja vam se, sto posto je štetno.

Ali, pojavi se neka ekipa koja bi htjela da ljudi budu zdravi, i ajmo mi zabranit pušenje. Prvo su počeli sa stavljanjem glupih upozorenja na kutiju. Pušenje uzrokuje rak? Uzrokuje kod nekog drugog, kod mene neće. I eto, kad upozorenja nisu upalila, zabranili su reklamiranje duhanskih proizvoda. Zapravo, zabranili su da se duhan pojavi negdje u reklami, ali proizvodjač se i dalje smije reklamirat. GE-NI-JALNO. Radije bih bio u maloj kujni dva sa dva, a kraj šporet stojimo ja i dvadeset željezničara s žutim prstima i brkovima i svaki ima tri kutije, i onda udisao njihova isparavanja nego da gledam onog idiota što ulazi u more i dobar proizvod je dobar proizvod, ili ženu koja u pratnji gay francuske muzike šeta po gradu i haljina iza nje leprša, ah, srce mi je poskočilo i duša zatitrala kad sam vidio njenu ljepotu i čuo umilne zvuke glazbe, i onda sam vidio Adris grupa i rekoh, pa ljudi koji su osmislili ovakvu reklamu ne mogu biti zli, i zato ću ja sada propušiti jer im vjerujem i osjećam da njihove namjere nisu i ne mogu biti zle.
Želim reklamu di starac koji izgleda kao sasušena oronula šljiva i ima kapu ko Ernest Nemeček sjedi na podu, dimi ko lokomotiva, onda zahriplje i hračne crnu krvavu fleku i nastavi pušiti. To bi me ponukalo da se prihvatim cigareta.
Na kraju su se dosjetili zabranjivati pušenje, te ne smiješ u javnim ustanovama, te onda ne smiješ po kafićima, te ne smiješ na kraju ni na ulici. I tako, osviješteni birokrat iz EU protrlja zadovoljno ruke i pomisli kako je pridonio rješavanju problema i kako će društvo od sada biti zdravije jer neće morati udisati štetni duhanski dim na ulici, i trava će biti zelenija, cvijeće šarenije, a ptice će veselije cvrkutati. Dok tako misli, sjedne u svoj SUV, stisne gas do daske da auto troši 20 litara i razmišlja o bezobrazluku pušača, jer oni truju i druge a ne samo sebe.

Nemojte pušiti, nemojte piti, nemojte se drogirati. To vam sve dodju propovijedati kojekakvi liječeni ovisnici. E pa jebiga, ako vi niste imali dovoljno karaktera pa ste postali ovisni, zašto kvarite zabavu svima ostalima? Zar se ne možete vi mladi zabaviti bez alkohola, kažu starci, možemo, a zar ne možete vi starci ići autobusom negdje nego mora svatko imati svoj auto? Ko vas jebe. U moje vrijeme ovo, u moje vrijeme ono, u tvoje vrijeme nije bilo ničega, zato niste ništa ni uzimali i sad vam je krivo što mi imamo. A najdraže mi je kad mi se nasere iza ledja babetina u tramvaju. To je ona vrsta koja za sebe veli da je fina gospodja. Kao da se svi mladji od 50 godina voze u jebenom tramvaju da uzmu jebenim penzionerima njihova jebena mjesta na koja polažu nekakvo jebeno pravo samo zato štu se se njihovi starci jebali 70 godina prije mojih. I onda babuskara stane iza vas, tako da je možete čuti, i počne govoriti nekom drugom, a zapravo govori vama "Strašno. Ma zamislite vi samo. Pa stvarno. U moje vrijeme... Kad sam ja bila mlada, mi smo uvijek... Ali znate, tu su krivi i roditelji. Stvar je kulture i odgoja." Te koje najviše seru o kulturi i odgoju će se prve napravit mutave i otići preko reda u banci, mi smo svi ostali glupi majmuni i dotepenci, kaj bu gospodja fina čekala nas koji smo sišli s brda i ne znamo kaj je kultura i bonton, ona ima posla treba pesa nahraniti i zapaliti svijeću mužu koji je umro još prije dvadeset godina od tvog rospijanja jebem ti mater.
Najviše volim kad se penzioneri zakače medjusobno, kad se dvoje ustremi na isto mjesto u tramvaju, pa kao dva jastreba, jedan sa štapom glavinja jadan dok tramvaj nije krenuo, jer ako krene stari će se prostrijet po podu, a s druge strane baba dolazi s placa i nosi u rukama dvije pune vreće od valjda 50 kila svaka i jedva hoda i onda ko će prvi. Onaj ko prvi sjedne dobije evil eye od drugog, i to takav evil eye da sutra vjerojatno slomi kuk.
I kad moraju pod svaku cijenu ući u tramvaj, ovi koji izlaze se mogu jebat, stara je već jednom nogom na stepenici i negoduje ako ti kreneš van. Jebem li ti mater osteoporoznu.

Što ćemo jesti danas. Imam tri riječi za vas. Koala na ražnju. Koala je neka stvarno u kurcu životinja. Ima one oči velike i nos, i to je kao slatko. I jede samo odredjenu vrstu eukaliptusovog lišća. I neće da jede nešto što je bilo na podu, ili je ostalo njoj samoj od ručka, ne, sve mora biti čisto i novo. Tako razmažena i izbirljiva životinja zaslužuje smrt, ne bih ni dijete trpio da je takvo. Koala se stalno vere po stablima i muva se po granama, tako da će joj ražanj biti manje-više prirodno stanište, samo se pobrinite da je od eukaliptusovog drveta, tako da joj provlačenje zašiljenog štapa kroz šupak i usta ne bi prestavljalo preveliki šok, nismo sad ni mi čudovišta. Naravno, sam proces ražnjiranja ide dok je koala živa, za upute konzultirajte Na Drini Ćupriju od Andrića. Ne zaboravite neki graničnik ispod dupeta, da ne bi skliznula skroz dolje. Jednom kad je koala u pravom položaju, morate joj oderati kožu i rasporiti je da bi izvadili unutarnje organe koje je pametno sačuvati, jetricu možete ispržiti s češnjakom i peršinom npr. Napunite joj utrobu mladim krumpirom kojeg začinite uljem, vlascem i vrhnjem, dobro posolite i popaprite, zašijte utrobu i protresite koalu da se to dobro rasporedi unutra. Samu koalu isto treba posoliti i možete je u procesu pečenja polijevati pivom. Jednom kad je gotova, jede se tako da uzmete ražanj s obje ruke i trgate zubima meso ko životinja, nema tanjura, nema pribora, samo vi i pečena koala.
Krumpir iz koaline utrobe dajte prijateljima vegetarijancima, i recite im kako je napravljen tek kad ga pojedu.
mrzim @ 11:19 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 3, 2006
Awwww, djeca su naše blago, budućnost, moramo misliti na to kakav ćemo planet njima ostaviti, oni su kreativni mali mislioci koji su u dodiru s iskonskom nevinošću i primordijalnim sveobuhvatnim kozmičkim izvorom sve sreće. kad bismo svi promatrali svijet očima djeteta, ne bi bilo ratova ni gladi.

Djeca su mala djubrad, minijaturni Hitleri i Staljini bez brkova i uniformi, ali s istim idejama, ponašanjem i skupinom istomišljenika koja ih podržava protiv svih onih koji su različiti. Jesu ti starci bili napušeni i glupi pa ti dali ime Anatolije? Ostali će te krvnički zajebavat do kraja života, a oni neartikuliraniji će te pretuć. Jesi li malen, velik, predebel, premršav, nosiš naočale, ne nosiš naočale, imaš puno kose, imaš malo kose, imaš bolji mobitel od ostalih, nemaš mobitel, imaš playstation, nemaš playstation, imaš šest prstiju, nemaš jedno jaje, smiješno hodaš, ne znaš igrat nogomet, bolje igraš košarku od ostalih, baviš se dekoracijom interijera, želiš biti modni kreator, što god se dogodilo i što god bilo, ostala djeca će te psihičkom i/ili fizičkom torturom natjerati da se uklopiš, a ako se ne uklopiš, otvara ti se čaroban svijet zapišavanja kreveta, stajanja sam u kutu razreda dok ostali upiru prstom u tebe i smiju ti se, svijet dubokih emocionalnih ožiljaka od kojih ćeš kroz 10-20 godina dobiti poriv da uzmeš kalašnjikov i objasniš svijetu da to što si ti htio u sobi imati ljubičasti zid sa žutim bubamarama nije nenormalno, i neka si muško, i neka bubamare nisu žute, mogli su te pustiti na miru i sve bi bilo u redu.
Ovako će večeras Tomislav Jelinčić smrtno ozbiljan izvijestiti o užasnoj tragediji koja se dogodila, dozvati reportera na licu dogadjaja koji će zamuckivati i neće reći ništa pametno jer je cijeli taj RTL nakupina idiota, i na kraju će Tatjana Jurić okriviti kompjuterske "igrice" pune nasilja, a iza nje će iskočiti Mladen Kušec i reći da je bolje čitati njegove knjige (radije bih pišao brokve i napalm nego opet čitao Plavi jebeni kaputić, jebo te kaputić da te jebo proćelavog) i onda će se Sanja ekskluzivno vratiti na RTL i odraditi jednu emisiju u formi studijskog spektakla s neponovljivim Borisom Mirkovićem gdje će hrpa polupismenih kretena zaključiti kako je prije bilo bolje i kako se prije više držalo do obitelji i tradicionalnih vrijednost, a danas ja kažem malom dosta je kompjutera a on ništa, a šta ću ja jadna ajme gospe moja kuku lele. Nabijem vas sve na svoj dijelom ljubičast kurac kreteni.

Ja sam ubio milijarde virtualnih ljudi, igrao sam Soldier of Fortune sto puta samo zato da mogu sačmaricom iz bliza otkinut obje noge zlom teroristu tako da, osim što nema noge, još padne drito na muda. Bilo mi je zabavno snajperom pogoditi Iračanina u glavu i u jednom trenutku kroz rupu na njegovoj glavi vidjeti zid iza. bilo mi je još zabavnije pogoditi drugog Iračanina Desert Eagleom u glavu tako da mu se navedena skroz rasprsne. Igrao sam Postal2 i uživao lopatom odrubljivati glave i onda ih šutati tako da civili po gradu povraćaju, onda bih ja pišao po njima i udarao ih nogom dok ne bi umrli. Igrao sam Carmageddon i prolio više krvi nego je Vladimir Šeks popio alkohola. I gledajte me, potpuno zdrav, psihički i fizički. Ali zato kad vidim logo RTL-a dobijem poriv da rasporim neko novorodjenče i žrtvujem njegove još tople iznutrice Sotoni. Kad vidim Sanju Doležal, želim joj na glavu staviti užarenu željeznu krunu od trnja i natjerat je da viče "Oče moj, zašto si me ostavio". Kad vidim Ivu Sanadera, želim ga godinama polagano trovati talijem, a kad vidim Primorca sa psihotičnim očima i žabljom facom, želim ga baciti u rupu, obući najlonke, staviti viklere i našminkati se i vikati mu "It puts the lotion on its skin".

Da se vratimo na djecu. Koji će kurac klincima u prvom osnovne mobitel? Tako da neka osoba sumnjiva morala vidi dijete od sedam godina i 30 kila s mobitelom od par tisuća kuna u ruci i pomisli, vidi što je mali tehnološki osviješten, ajde mali daj čiki mobitel da ti namjesti postavke za MMS, ma ajde neće ti čiko ništa, imam filmić dobar poslat ću ti Bluetoothom, ma vidi kretena malog, e sad kad nisi htio dat, sad ću te još i silovat. A ako nema mobitel, onda će mu se netko u svlačionici za vrijeme tjelesnog posrat u torbu. Tu je kriv onaj prvi roditelj koji je svome klincu kupio mobitel, kao, sad uvijek znam gdje je i dostupan mi je. Ugradi mu RFID čip ili neku elektronsku ogrlicu pička ti materina, to neće moći isključiti niti će te moći nazvati s crne mise gdje se taman žrtvuje sestra Bernardica i reći "Evo nas u knjižnici, učimo. Neću piti i neću sjediti na hladnom. Jesam mama, obukao sam jaknu, nije mi hladno, ozbiljno. Ma nije mi hladno kad ti kažem".

Netko je tražio recept za one koji ne jedu meso. Ja, za razliku od nekih, osluškujem puls tržišta i poštujem svoju publiku. Dakle, za one koji ne jedu meso: potrebno vam je ulje za prženje u kojem se pržilo barem deset puta da bude fino kancerogeno, i jedna dobra tava, ona stara par godina, ne teflonska nego željezna, ona s koje crne grudice metala, masti i prljavštine padaju u ulje dok se prži. Nadalje, potrebno vam je malo salame (bez brige, nećete je jesti) i zračna puška. Salamu smjestite na prikladno mjesto, i zauzmite položaj gdje vi vidite salamu, ali salama ne vidi vas. Prije ili kasnije počet će se skupljati kojekakve mačketine i paščad. Izaberite najšugaviju i najmanju mačku koja dodje i ustrijelite je. Ako želite brzu smrt, u oko. Ako ne, onda je svejedno, samo je prvim hicem onesposobite da se ne može micati, a onda nadjite kamen od par kila i nonšalantno joj ga spustite na glavu i recite ups. Mačku odnesite doma, obrijte joj dlaku, oderite kožu i izvadite unutarnje organe. Noge, glavu, genitalije i ostale viškove bacite, zadržite rebra. Ta rebra premažite senfom, stavite vegete i ružmarina po tome i pržite na vrućem ulju. Jednom kad se ispržilo da bude fino hrskavo i kad vam dodje voda na usta, onda lijepo uzmite sve to i bacite, jer vi ne jedete meso i meso je ubojstvo, misli globalno djeluj lokalno, budi dio rješenja a ne dio problema, loše vibracije i agresija.

mrzim @ 13:37 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, prosinac 1, 2006
Nije tajna, ja i eventi se ne volimo. Event vam je kad dodje hrpa ljudi, koji u životu ništa ne rade, negdje gdje se ždere i pije i pojavljuju se "pjevači" i "glumci" i sportaši, i onda kad vi pitate likušu di je bila sinoć, ne može reći "Išla sam se ogrebati za besplatan kavijar i šampanjac, izbaciti sisice i dupe i dati do znanja svima koje interesira da dajem pičke za priliku da se pojavim u medijima" nego kaže, "Ah, bila sam na onom eventu" ili "Išli smo na afterparty, ono, ku'iš". Ako upitate takve čime se bave, kažu "manekenka i fotomodel" jer je izabrana za Miss radnika u skladištu u Vukojebini Gornjoj Lijevo i izašla je u kalendaru proizvodjača umjetnog gnjojiva iz Pripizdine Gdje Se Sotona Zadnji Put Na Zemlji Popišao Pa Otresao Kurac pa sad automehaničari i traktoristi diljem Hrvatske jedan mjesec u godini bace pogled na nju i kažu "A nu male krvi ti gospine, šta bi jon ga utra, prednje zube bi jon izbija".
A mi mali ljudi sjedimo u svojim starim smrdljivim foteljama, prištavi smo i ružni i čeznemo za tim da nam pred nosom zamiriše jedna takva pička, da je možemo odvest kući materi da je upozna, vid' majko kakvu sam ženu našao, niti kuha, niti sprema, niti zna složiti prosto proširenu rečenicu, studira privatni menadžment i više ih prošlo kroz nju nego oko nje, ali svi se okreću za nama na špici ku'iš ono.
Dobro, ja ne. Ja nemam fotelju, imam kutnu garnituru s dezenom polovice Isusa Krista.

Engleske riječi u svakodnevnom govoru služe tome da vas ne bude stid reći gdje ste bili i što ste radili. Nismo se išli igrat rata u šumi, zasrali se bojom i onda nagrnuli na grah s kobasicama i napili se rakije pa pjevali Čavoglave, već smo išli na teambuilding i paintball, a nakon toga je bio afterparty gdje smo jeli domestic cuisine pa je team leader popio malo više brandyja i zapjevao world music i onda je bio sing along.

Krivac za takvo stanje društva je kao prvo socijalno neosjetljivi kapitalizam, nametnut izvana, prvenstveno s moralno umirućeg i dekadentnog zapada tj. Amerike, koji samo gleda kako će uništiti sve tradicionalne vrijednosti do kojih pošteni i bogobojazni katolici drže. Kao drugo, RTL i Nova TV i Shpitza s HRT-a. Dok HRT ima jednu emisiju posvećenu "glamouru" i jet-setu (jet-set koji kupi Lui Vujton torbicu pa gladuje par mjeseci, ali nema veze, važno je da se vidi "orginal" torbica, a ovo je nova dijeta pronadjena u starom Mayanskom kalendaru, sastoji se od jedne jabuke ujutro, cigarete i crne kave popodne te tosta i primisli na maslac uvečer), Nov@ i RTL svoje postojanje baziraju na tom polusvijetu koji izmigolji kad je fashion week ili big brother party u piranhi ili promocija novog albuma Ivane Brkić, a u rupi izmedju dva eventa se povlače u svoje jazbine i s gadjenjem se stresu od primisli na svaku knjigu koja nije autobiografija Lane Pavić i na svaki film koji nije Vrag nosi Pradu.

Znate, kod dečka nije bitan izgled, nego da ima lijepe oči i smisao za humor, ali da nije sad neki tamo nego da bar pristojno izgleda, a nije važno ni da je bogat, važna je ljubav, ali isto ne može se ona odreći kave sa svojim frendicama ono, i mora si kupiti čizmice za zimu i za proljeće i za jesen, a ona haljinica bi tako dobro stala uz Blahnikice koje je dobila za pušenje oronulog i sasušenog kurca nekom bogatom djedici. Jedva čekam da svoj krvavo zaradjen novac dam nekoj kokoši da sa ostatkom svog kokošinjca priča kako je ona Barbara skroz glupa, zamisli, ona je otišla na onaj event u onoj ružnoj haljini s placa, i zamisli molim te, sutra se pojavi u toj istoj haljini ku'iš ono, ta haljina košta samo 4500 kn, pa ja ne bih u tome izašla iz kuće uopće da mi se ljudi ne smiju ono, zamisli molim te, a da je vidiš bez šminke isuse bože ono, ali mislim da bi trebalo spasiti kitove i mir u svijetu i cijenim našeg nobelovca Krležu.

Za Steve Karapandže medju vama, znate već što slijedi. Nema ništa tužnije od slonovog mladunčeta koje leži pokraj mrtve majke ubijene od strane okrutnog lovca na bjelokost i jadno mladunče trubi onom surlom i kontemplira o okrutnom svijetu. Da, tako sam se i ja rastužio i odlučio malog Dumba, tako sam ga od milja nazvao, spasiti daljnje muke. Malo sam se i naljutio, nisam valjda došao na safari gledat mrtve životinje i uznemirujuće prizore, došao sam uživati u prirodi i likovati nad glupim i neorganiziranim Afrikancima koji umiru od gladi dok ja doma pola hrane bacim. Tako da sam slonče ustrijelio, odrezao mu uši i izvadio kljove da ne propadnu. Juha od ušiju mladog slona, vrhunski užitak. Dovoljno vam je malo vode i jedna mrkva, sol i papar i jedno uho, izrežite na par komada malo većih. Držite to na vatri sve zajedno oko sat vremena, a dok se to kuha, drugo uho oblikujte u posudu, iz toga ćete jesti juhicu. Zato je bog i dao dva uha slonovima. Uživajte i čuvajte okoliš, ne koristite plastične vrećice, jer kad one dospiju u more onda se dupini uguše, a nećemo sad jest strvine ono ku'iš.
mrzim @ 17:33 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare